„Za te 34 sekunde se pripremaš čitav život“

Kajakaš Strahinja Dragosavljević nastavlja da niže uspehe. Na Evropskom prvenstvu u Račicama, osvojio je zlatnu medalju u disciplini K1 200 metara. U izuzetno uzbudljivoj trci, Dragosavljević je briljirao, ostavivši konkurenciju iza sebe i potvrdio vrhunsku formu.


Strahinja se tako upisao u istoriju kao najmlađi seonirski prvak Evrope, a sudeći po njegovoj formi i vedrom duhu, ovo je samo početak. Strahinja hrabro gazi dalje, ima velike planove, a u sve to ulaže mnogo truda, napornih treninga i odricanja.

Trenutno si najmlađi senior sa zlatom u Evropi. Kakav je to osećaj?

-Poznat mi je osećaj jer sam već bio najmlađi učesnik, jednog prvenstva, pa drugog pa onda i najmlađi osvajač dva prvenstva. Jako je lep osećaj zato što je to i bio moj cilj od samog početka, moja ambicija da što pre to ugrabim. Ipak, sve sam radio postepeno, nisam žurio i evo hvala Bogu ispunio sam te ciljeve baš onako kako treba. Brat Marko je do sada bio najmlađi osvajač prvenstva sa 19 godina, ja sam sa 18 što je isto za mene posebno.

Svega tridesetak sekundi traje trka za koju se pripremate praktično ceo život, a razlike u vremenu kod prva tri mesta su minimalne. Šta tebi u tim poslednjim sekundama prolazi kroz glavu?

-Trudim se da u tim momentima ne razmišljam ni o čemu, tu je staza, dve bove ispred i glavom prolazim kroz njih. Dakle, bitan je samo fokus, zato što neko preterano razmišljanje pre trke stvara tenziju. Tu je i veliki adrenalin koji nas pokreće jer mi se više od pola godine intenzivno pripremamo za takva takmičenja i po hladnom vremenu, dva puta dnevno po dva sata u čamcu. Sve to samo da bih izveslao jednu, dve trke od trideset sekundi i da bi se samo pomakao po pola stotinke svake godine, to je veliki napredak. Ponekad je to sve teško podneti, ali kad dođem na trku, isključim se totalno samo pustim iz sebe sve to što sam do tada radio na treninzima.

Da li je pred takmičenje u Račicama bilo nekih pehova i problema, kako si to preprodio? 

-Sve što ne bi trebalo da se desi, desilo se, to je nepisano pravilo i mi smo već spremni na takve situacije. Uvek mora nešto da se desi, makar neka sitnica. Ja sam imao problem sa virusom, odmah prvi dan čim sam došao. Završio sam trku, ušao u finale, međutim trebalo je izdržati tih nekoliko dana do finalne trke, ostati snažan, a ne umoriti se previše dok se telo bori sa virusom, bilo je jako teško. Noć pre trke sam gotovo klonuo duhom baš zbog te situacije, ali sam se pomolio pred spavanje, govorio sebi da sam se dugo za to spremao, uložio trud i napor i ambicija i želja su na kraju pobedili.

Šta te očekuje do kraja kajakaške sezone? 

-Putujemo u Rumuniju na prvenstvo za juniore i mlađe seniore, to je sad moj rang i prilika da osvojim ta prvenstva. Dve nedelje nakon takmičenja u Rumuniji održava se Svetsko prvenstvo za juniore i mlađe seniore u Portugalu, a nakon toga idemo u Milano i to će biti kruna svega što mogu da uradim ove sezone.

Šta je još potrebno da bismo te gledali na sledećim Olimpijskim igrama?

-U ovoj disciplini u kojoj se trenutno takmičim, K1 200 metara ne mogu da se pojavim zato što to više nije olimpijska disciplina. Nadam se da ću uspeti da još dodatno popularizujem da se ponovo vrati na Olimpijadu. Disciplina K2 500 metara jeste olimpijska, a ja imam jako dobrog partnera s kojim sa od početka svoje karijere, tako da se nadam da ćete moći da me gledate na sledećoj Olimpijadi, da mogu da predstavim boje Srbije, ovaj sport i ovaj mali grad.

I pored ozbiljnih priprema, svakodnevnih treninga i putovanja, Strahinja se trudi da ne zapostavi školu. Učenik je Tehničke škole „9. maj“ te se trudi da između takmičenja vreme posveti upravo obrazovanju.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *