Srećna Srpska nova godina!

Širom Srbije dočekana je Nova godina po julijanskom kalendaru. Slavilo se na gradskim trgovima, u ugostiteljskim objektima, ali i u krugu porodica. U Hramu Svetog Save održan je moleban, dok je u Beogradu na vodi organizovan vatromet, igra dronova i laserski efekti.
Srpska pravoslavna crkva, kao i druge crkve koje poštuju julijanski kalendar, dočekale su početak nove 2026. godine, a širom Srbije organizovan je doček.
Slavilo se u Nišu, Čačku, Kragujevcu, Beogradu, na Zlatiboru, Kosovu i Metohiji i u brojnim drugim gradovima i turističkim centrima.
U Hramu Svetog Save održan je moleban, dok je u Beogradu na vodi organizovan vatromet, igra dronova i laserski efekti.
Osim u Srbiji, Nova godina po julijanskom kalendaru dočekana je i u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, kao i u pravoslavnim sredinama u Hrvatskoj.
Proslava je organizovana i među pravoslavnim stanovništvom u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji i Moldaviji.
Tradicija obeležavanja julijanske Nove godine neguje se i u pojedinim nemačkim kantonima u Švajcarskoj, kao i u nekim delovima Škotske.
Srećna nova godina svima koji slave!
Slavimo Svetog Vasilija Velikog, Obrezanje Gospodnje i Mali Božić
Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja tri praznika – slavu Svetog Vasilija Velikog, Obrezanje Gospodnje i narodni praznik Mali Božić. To je i prvi dan 2025. godine po julijanskom kalendaru, a u crkvenom kalendaru SPC označen je crvenim slovom i kao mrsan dan.
Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obeležava prvog dana Nove godine po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku Novu godinu – Vasilica.
Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop Kesarijski, rođen je u vreme cara Konstantina i u Atini je 15 godina učio filozofiju, retoriku i astronomiju, a školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car otpadnik (Julijan Apostata).
Sveti Vasilije je kršten u reci Jordan i bio je episkop Kesarije Kapadokijske skoro 10 godina.
Kao veliki pobornik pravoslavlja, pun moralne čistote i verske revnosti, Vasilije se naziva Velikim, a u crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vernima i svojom žaokom bode jeretike.
U mnogim krajevima je ostao običaj da se 14. januara ponove mnogi običaji karakteristični za Božić, pa se tako ponovo unosi badnjak u kuću, dočekuje položajnik i iznosi ostatak česnice na trpezu.
U Hercegovini je običaj na taj dan spaliti ostatke badnjaka, dok se u pojedinim vojvođanskim mestima pale vatre na raskršćima, a kao što se za Božić mesi pogača česnica, za Mali Božić se mesi poseban obredni hleb „vasilica“.
Takođe, verovanje je da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cele godine imali napretka, a mnogi Srbi veruju da na ovaj dan treba izbegavati svađe.
U nekim krajevima postoji verovanje da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg ili bude oblačno.
Po narodnim verovanjima, Srpsku novu godinu valja dočekati budan, pa su mnoge devojke u novogodišnjem bdenju gatale da li će se te godine i za koga udati.
Posle novogodišnjeg ručka, običaj je bio da se pokupe kosti od pečenja, odnesu i stave na mravinjak, kako bi se, po verovanju, stoka množila ko mravi.
Takođe, postojalo je i verovanje da će duša onoga ko umre između Božića i Malog Božića otići u raj.
Izvor: RTS, RTV



