Psiholog: Kockanje je zavisnost koja razara sve

Sve je više zavisnika od kockanja, pogotovo među mlađom populacijom. Izlečenje nije lako, pogotovo u kasnijim godinama, a ovaj vid zavisnosti neretko uništava celu porodicu. Država je donekle prepoznala problem sa ovom vrstom bolesti zavisnosti te krajem prošle godine izmenila Zakon o igrama na sreću koji predviđa pojačane kontrole, ali i smanjenje broja objekata u kojima se priređuju.
Master psiholog i psihoterapeut Miljana Rađenović iz Bačke Palanke objasnila je zbog čega je kockanje najdestruktivnija bolest zavisnosti kao i kako da reagujemo ukoliko primetimo da neko nama blizak ima problem.
-Kockanje kao bolest zavisnosti dovodi do poremećaja funkcionisanja sva tri aspekta života, odnosno psihičkog, fizičkog i socijalnog aspekta življenja. Postoji gledište da je kockanje dobrovoljno učešće u međusobnom prenošenju, gubljenju i dobijanju materijalnih vrednosti (pre svega novca) putem različitih vidova kockarskih igara. Ako pođemo, dakle samo od osnovne definicije kockanja, shvatamo da je ovaj vid zavisnosti apsolutno najdestruktivnija bolest zavisnosti, koja pogađa apsolutno sve delove našeg funkcionisanja i života. Kockanje samo po sebi postaje poremećaj i zavisnost onda kad prestane da bude „igra“ i nametne se kao stalni obrazac ponašanja, zbog čega izaziva problem zavisnosti i uopšte problem u životu zavisnika, rekla je Miljana za „Nedeljne novine“.
Izmene Zakona o igrama sreću predviđaju i zabranu reklamiranja kladionica i kockarnica od strane poznatih ličnosti. Takođe, uvodi se i dodatna obaveza da se poster sa upozorenjem o zavisnosti i zabranom za maloletnike istakne i na izlogu. Udaljenost kladionice od škole mora biti 200 metara, a 100 metara između dva objekta. Naša sagovornica ističe da se u praksi susreće i sa maloletnim licima koji su već zavisni od kockanja, ali da je na primer, posle 40. godine izlečenje sve teže.
-Svaki pojedinac sa godinama razvija i u „pozitivnom“ i u „negativnom“ smislu, odnosno imamo različita uverenja koja nosimo sa sobom. Ta uverenja nas vode kroz život. Sa zrelijim godinama uverenja su već dovoljno čvrsta da ih je sve teže menjati, nije nemoguće, ali jeste teže. Još ako tome pridodamo bolest zavisnosti, poput kockanja, a osoba ima uverenje da ona nema „problem sa kockom“ tada situacija postoje još teža, a rezultati lečenja spori, a ponekad i izostaju. Kod mene se najčešće javljaju osobe uzrasta od čak 17 pa sve do 50 godina starosti, mada granice se pomeraju. Najčešće se javljaju članovi porodica za savet šta je najbolje uraditi, ili roditelji dece koja podlegnu ovoj bolesti zavisnosti. Nažalost, javljanje kod stručnih lica se dešava tek kada iscrpe neke svoje samostalne načine pomoći, a osoba je već dugo u bolesti zavisnosti, i tada se javljaju za stručnu pomoć, napominje psiholog i psihoterapeut, Miljana Rađenović.
Ona dodaje da zavisnosti koje ne uključuju hemijsku ili neku drugu aktivnu supstancu nazivamo „toksikomanije bez droga“, a sa drugim zavisnostima ih povezuje isti tip ličnosti odnosno njihova patološka struktura.
-Ove osobe su nesposobne da odlože zadovoljstvo i impulsivno reaguju, radeći sve da dođu do cilja. Neke od karakteristika ličnosti koje imaju zajedničku poveznicu, a to je kockarsko ponašanja su: sebičnost, egocentričnost, obmanjivanje, laž, krađa, agresivnost, impulsivnost, nepoštovanje autoriteta, izbegavanje obaveza, tvrdoglavost, neadekvatno izražavanje emocija, izolacija (povlačenje), objašnjava naša sagovornica.
Kao savet za to šta uraditi ukoliko primetimo da član porodice ili blizak prijatelj ima problem sa kockanjem, Miljana kratko kaže da je neophodno odmah se obratiti za stručnu pomoć, jer je psihološka podrška u tim situacijama i članovima porodice, kao i samom zavisniku, od velike važnosti.
D. J. Bujak



