Preporuke za čitanje NB „Veljko Petrović“

Narodna biblioteka „Veljko Petrović“ ima bogat fond svih popularnih naslova, iz svih oblasti književnosti. U saradnji sa bačkopalanačkom bibliotekom, donosimo vam preporuke knjiga za ovu nedelju.
„Ašlama čudno ime za trešnju“ – Nikolina Bajić
Rat iz ugla deteta, njegovog nevinog srca koje sve oprašta.
Nesvakidašnja istinita priča koja postavlja pitanje kakvo je čovečanstvo koje dozvoli da deca izgube detinjstvo?
„Bilo, ne ponovilo se…“
Balkan. Zemlja gde je krv ljudska do pre dvadesetak godina tekla potocima. Zemlja u kojoj su otac i sin rasli kao siročići, a žene s kolena na koleno bivale udovice. Zemlja u kojoj su se ideologije, smrt i zločini smenjivali kao godišnja doba. Zemlja sa previše bola, patnje, tuge i još svežih ratnih, reći ću, i bratoubilačkih sećanja, iz kojih se rađala mržnja i netrpeljivost potpirena i razjarena od strane onih koji su se oduvek koristili tuđom nesrećom.
Zbog toga posebno mesto u književnosti zaslužuju ljudi koji pišu o ratnim godinama na našim prostorima, jer često naš jezik i pored svog bogatstva pokaže upravo nedostatak reči za pravi opis suza iz nevinih dečijih očiju. Reči koje postoje i koje su poznate, ni na koji način ne mogu dovoljno i jako da opišu svu bol i sva stradanja.
Reči koje ćete pročitati u knjizi Nikoline Bajić Ašlama: čudno ime za trešnju.
Reči koje ćete čitati uz tugu i suze, i povremeno uz osmeh. Jer su i ljubav, i sreća, ali i patnja i stradanje u vremenu zla glavni motivi za nastanak ove divne knjige koja nas svojom radnjom vraća u ne tako daleku prošlost, u devedesete godine prošlog veka, na prostoru Srbije i Bosne i Hecegovine, približavajuči nam rat iz ugla deteta.
Glavni junaci knjige su unuka Nina, deda Branko, baka Slavenka i praunka Teodora, ljudi koji nam pokazuju hrabrost, mudrost koja se uči iz života a ne iz knjiga, volju za životom, snagu u veri, u Boga i u krsnu slavu za bolje sutra, koja se najviše vidi kao svetlost u tami. Uče nas ljubavi i strpljenju, mirnoj i tihoj reči čak i kad je u srcu najteža bura, odanosti i verovanju u datu reč koja je detetu svetinja.
– Iz recenzije Milene Milikić
„Kovači lažnog novca“ – Andre Žid
Prvi put objavljen 1925. godine, ovaj roman Andre Žida svjetsku slavu je stekao zbog eksplicitnog tretmana kontroverznih tema ljudske seksualnosti i nemilosrdnog, anatomski preciznog prikaza francuske srednje klase i njenih moralnih nazora. Pisac ovog romana je 1947. godine nagrađen i Nobelovom nagradom za književnost.
„Tako je govorio Zaratustra“ – Fridrih Niče
Tako je govorio Zaratustra je delo nastalo između 1883. i 1885., a koje govori o starom šamanu koji se spušta sa svoje planine među narod iz želje da nauči nešto od njih i da narodu podari svoje znanje. Prilikom spuštanja u selo nailazi na razne ljude od kojih doznaje njihove tajne.
Zaratustra je zapravo u potrazi za čovekom sebi ravnim, ali mnogi ne razumeju njegovu filozofiju i ismejavaju ga, međutim ima i onih koji mu se dive.
„Zaratustra“ je nemačka verzija imena persijskog proroka Zoroastera (Zaraθuštra), navodnog osnivača zoroasterizma, koji je uticao na judaizam, a zatim i na hrišćanstvo. Dakle, knjiga ne prikazuje istorijskog Zaratustru, o kojem imamo vrlo malo podataka, već se koristi njegova mističnost stvarajući jednog ne-istorijskog Zaratustru, koji želi tradicionalni moral okrenuti naglavačke. Najslavniji odlomak nalazi se na početku knjige: Zaratustra se spušta s planine, razgovara s nekim čovekom i zatim se pita: „Da li je moguće da ljudi još ne znaju da je Bog mrtav?“
Zbog svojih razmatranja to je jedno od najpoznatijih filozofskih dela ovoga autora, a stil pisanja je nedvosmisleno svrstao Zaratustru i u vrhunce svetske književnosti.



