Predstavljen roman „Sentivanac“ autora Rajka Igića

Svoj prvenac, roman „Sentivanac“ akademik Rajko Igić promovisao je u sredu, 12. marta u Narodnoj biblioteci „Veljko Petrović“. Rajko Igić rođen je u Despotovu, a roman je delimično i autobiografski, jer govori o detinjstvu, koji je autor proveo u tadašnjem Sentivanu.
Kako je rekao, pre 88 godina je rođen u Sentivanu i to mesto je ostalo u njemu čitav život, kao nezaobilazno, a u uspomeni mu je dodaje, ostala i Bačka Palanka. Brojne uspomene iz detinjstva, perioda Drugog svetskog rata, ali i rada u Americi nalaze se upravo u ovom romanu.
-Kada sam završio četiri razreda osnovne škole, mama me je dovela vozom u Bačku Palanku da me upiše u prvi razred Gimnazije, tada sam imao 11 godina. Iz voza sam video Frušku goru, Ilok, crkvu i nanizane kuće. Tražio sam mami da me odvede skelom do Iloka i to je za mene izuzetna uspomena jer nisam nikad do tad bio u brdima. Danas deca do 11 godine obiđu svašta, a ja sam prvi tud tad video brdo izbliza, započeo je priču o svojim uspomena akademik Rajko Igić.
Rajko Igić je školovanje u Gimnaziji započeo u Bačkoj Palanci, a zatim u Somboru. Medicinski fakultet završio je u Beogradu nakon čega je radio kao profesor na više fakulteta, u Srbiji i u Bosni, a onda je otišao u SAD gde je radio u velikoj državnoj bolnici, gde je bio savetnik za naučna istraživanja. U Banjaluci je bio urednik medicinskog časopisa.
-Posle penzionisanja, vratio sam se u Srbiji jer Čikago nije moj grad. Tamo su mi deca i volim da boravim i tamo, ali mi je ovde lepše, ovo je moje, dodao je Igić.
Roman „Sentivanac“ delom je pisan po istinitim događajima, utiscima iz odrastanja u Despotovu, a delom ima i izmišljenih događaja i ličnosti. Ipak, priča autor, čitalac ne može da zna, dok čita, šta je fikcija, a šta nije.
-Pola likova je stvarno, pola je izmišljeno. I ja se spominjem u tom romanu, ja sam Bata. Radnja počinje 1941. godinom, a najvažnije mi je bilo kako ću početi pisanje te knjige, jer je to najvažnije ukoliko želite da čitalac nastavi sa čitanjem. Tu mi je dosta pomogao jedan zadatak koji sam kao gimnazijalac, u poslednjoj godini škole, dobio slušajući englesku književnost u Americi. Profesor nam je dao spisak pet romana i rekao da pročitamo prvih nekoliko stranica u svakom od tih dela. Uporediđali smo kako je koji pisac krenuo, koji nam se najviše svideo i to je najlepše vežbanje u književnosti bilo. Mislim da bi to i naši profesori ovde trebali da rade to sa decom, da oni vide kako počinju romani i da ih uporede. To mi je veoma pomoglo sada kada sam hteo da pišem, jer uvek je najteže početi. Po mojoj proceni, mislim da sam početak napravio skoro genijalno, sa osmehom kaže autor romana „Sentivanac“.
Radnja knjige počinje u Sentivanu u crkvi, gde autor sa ocem odlazi na jutrenje kao četvorogodišnjak.
-Mi se molimo Bogu, a u isto vreme Beograd je bombardovan već dva puta tog jutra. Avioni su dolazili iz Rumunije i Mađarske, poginulo je mnogo ljudi, razrušeno na hiljade objekata… Dakle, sa jedne strane mi smo se molili Bogu, a sa druge razaran je naš glavni grad. Kasnije priča ide svojim tokom. Moram da kažem da sam dobio „kritike“ od par čitalaca koji su rekli da kada počnete sa čitanjem, ne možete prestati, dodaje naš sagovornik.
Ovim romanom, dodaje Igić, ispunio je svoju želju, ali ostavlja mogućnost da jednog dana budu objavljeni i nastavci knjige. Roman „Sentivanac“ biće poklonjen bibliotekama u Srbiji, kako bi svim čitaocima bio dostupan.
D. J. Bujak



