Kroz veru u Boga do olimpijske medalje

Treći, a ujedno i poslednji svetski kup u kajaku, u tekućoj sezoni, održan je u Montrealu. Definitivno, dve zlatne medalje Marka Dragosavljevića, reprezentaciju Srbije dovele su u sam vrh Svetske rang liste. Marko je osvojio zlatnu medalju u disciplini K1 200m i u disciplini K2 na 500m, gde je veslao sa Žarkom Jakovljevićem. Sledi Svetsko prvenstvo koje će biti održano u Poljskoj, u gradu Poznanju, od 26. do 30. avgusta. Naš sagovornik se vratio u Bačku Palanku sa najsjajnijim odličjem oko vrata. Iskoristili smo priliku da sa ovim vrhunskim kajakašem razgovaramo o uspehu koji je ostvario, o pripremama za trke, motivaciji…
Izgleda da su se sve kockice posložile u Montrealu. Kako si doživeo osvajanje zlatnih medalja i kako su izgledale trke?
-Ne mogu reći da mi je bilo odjednom, neočekivano, prolazio sam već kroz ovo i navikao sam da osvajam medalje i da pravim velike rezultate. Imao sam malu pauzu, stagnaciju sa rezultatima, jednostavno se kockice nisu poklopile. Sad se sve, verujem uz Božiju pomoć, vratilo u dobar kolosek i mislim da sam na pravom putu da pravim rezultate čak i bolje nego ranijih godina. Prepisujem to nekom sirovom talentu. Bilo je rezultata dosta, mala stagnacija i sad na velika vrata sam se vratio, sa čak boljim rezultatima. Nikad nisam na nekom Svetskom kupu ili takmičenju veslao tri discipline, što znači devet trka u gustom rasporedu, između jednoseda i četverca, da budem na tom nivou, da svih devet trka izveslam na maksimalnom, najačem nivou, da prođem kroz sve kvalifikacione trke dominantno i da se borim u sve tri za medalje.
Kako uspevaš da kanališeš adrenalin i fokusiraš se u trenucima kada sekunde odlučuju o pobedi?
-Ranijih godina sam gubio energiju na neke usputne stvari. Tremu sam pretvarao u adrenalin, ali taj pozitivni, ako taj adrenalin nije usmeren kako treba, rasipao sam energiju koje je bilo mnogo i uvek je ima, na nebitne stvari, koje se nisu pokazale dobre za odlučujuće momente. Na konto toga sam gubio neke medalje i bitne pozicije. Počeo sam da radim na samosmirivanju, mnogo sam se okrenuo veri i Bogu. Verujem da samo tako rezultata neće faliti. Ovo takmičenje mi je bilo dokaz toga da je pravi, ispravan put, samo u veri. Tako uspevam da kanališem taj suvi adrenalin, baš tamo gde treba. Nikad mirniji nisam ulazio u trke i tokom trka bio mirniji.
Šta te motiviše, strah od poraza ili želja da ponovo osetiš trijumf?
-Prošao sam i jedno i drugo. Sad tražim motivaciju da ispunim svoj pun potencijal. Do sad ga nisam koristio, mislim da mi je to sad najveća motivacija. Olimpijska medalja je moj potencijal i mislim da će taj pun potencijal biti u Božijim rukama. Mislim da mi je to najveća motivacija, da sebe pomerim, kako se pomeram u privatnom životu tako da se pomeram i u sportskom. Pre sam to razdvajao, a sada verujem da privatni i sportski život moraju ići jedan za drugim. Ako se to dobro uklopi, to je nešto najbolje za profesionalnog sportistu, što može da se desi.
Šta ti prolazi kroz glavu na startnoj liniji, nekoliko sekundi pre nego što sudija označi početak trke?
-Više ništa, samo molitva. Dugo sam u profesionalnom kajaku, ovo je četrnaesta godina da sam senior, kroz sve te godine bilo je puno uspona i padova. Padova je bilo iz prostog razloga što sam pravio početničke greške. Tokom trke ne razmišljam o ishodu, idem na sve ili ništa. Sad čistim glavu, ne razmišljam ni o čemu, najmirniji sam dok se zagrevam pre trke, ali kad dolazim pet minuta pre starta, čistim misli, ne zanima me ništa što se dešava oko mene, ja i moja staza. To je ta moć trenutka.
Kako se nosiš sa pritiskom i velikim očekivanjima?
-Želim da budem u sadašnjosti. Idem za mesec i po dana na Svetsko prvenstvo, uopšte ne razmišljam o tome, imam pripreme, moje je da se pripremim maksimalno fizički, da budem mentalno prisutan.
Kako pronalaziš motivaciju da nastaviš dalje nakon osvajanja medalja?
-Najveća motivacija mi je da osvojim olimpijsku medalju. Bio sam već na Olimpijadi, osvajao sam kvotu ali nisam otišao iz opravdanih razloga, za Tokio nisam bio spreman, za Pariz sam bio spreman. Borili smo se za medalju, ali je nismo osvojili, sad imam još jednu šansu da probam da je osvojim. Kad to završim koji god ishod bude, onda mogu da kažem ne kajem se ni za šta, to je bilo to od mene.
Kajak zahteva savršenu ravnotežu snage, izdržljivosti i tehnike, koji je najteži za usavršavanje?
-Ravnoteža se stiče u mlađim danima, ali za uspeh je bitan balans svega toga. Mora da bude jedno sa drugim usklađeno i snaga i izdržljivost i tehnika.
Kako vidiš razvoj kajakaškog sporta i šta bi savetovao mladim generacijama?
-Mislim da idemo ka dobrom smeru, naravno može uvek bolje i nadam se da će se svi potruditi, koji mogu da utiču na to, da bude bolje, da idemo u korak sa vremenom. Deci bi poručio da kojim god sportom da se bave, da se bave iz čiste ljubavi. Pristalica sam toga da se proba više sportova, da pronađu sami sebe.
J. A. Vlahović



