Kada ruke pričaju priču

Bili ljubitelj ručnih radova ili ne, mora se priznati da je u svakom tom odevnom ili ukrasnom predmetu utkano pre svega mnogo ljubavi. Nekada je umeće veženja, štrikanja, pletenja bilo jedna od najvažnijih stvari za ženu. Danas to naprosto više nije potreba, ali ipak postoje dame koje čuvaju ove divne veštine od zaborava, nastavljaju da prenose s kolena na koleno i uživaju u tome.
Draginja Popadić već 58 godina živi u Nišu, a poreklom je iz Vojvodine, tačnije iz Banata. Svoj ručni rad izrađen pointles tehnikom izlaže redovno i na Dunavskom vezu u Bačkoj Palanci, a cela njena životna priča satkana je od ljubavi.
-Za vreme bombardovanja, dok smo bili u skloništu mi žene nismo želele da budemo dokone, pa se tako uvek nešto pravilo. Bila je jedna komšinica koja je radila poentles i ja sam je zamolila da me nauči. Dok je trajalo bombardovanje, sve vreme sam uvežbavala tu tehniku, ali sam ja tada napravila samo trake, nisam spajala u gotove radove kao danas. To je neko vreme tako stajalo u trakama pa sam odlučila ipak da probam, da od tih traka napravim nešto, da to bude stolnjak ili ukras. Dopalo mi se kako je ispalo, zavolela sam to i evo već 26 godina radim poentles, rekla je Draginja za Nedeljne novine.
Draginja kaže da redovno dolazi u Bačku Palanku na Dunavski vez, ali ne samo ovde, već dodaje da sa svojim radovima stalno putuje po Srbiji.
-Radim ono što volim i idem gde volim. Izlagala sam i na Međunarodnoj izložbi rukotvorina i kolekcionara (MIRK), nakon toga i u Beloj Palanci, gde sam osvojila prvo mesto za tehničku izradu. Tako da moji radovi uspeju i neku nagradu da osvoje, a to je sve zato što zaista uživam u onome što radim, dodaje ona.

Draginja se rodila u Česteregu, sa 14 godina preselila se u Kikindu sa roditeljima. Tamo je završila školu i živela do 20. godine. Nakon toga, ljubav je odvodi u Niš. Dva potpuno različita kraja Srbije, Draginja je povezala ljubavlju i posvećenošću. Ipak, Vojvodina joj je, kaže, bliža srcu.
-Kao što sam rekla, 58 godina već živim u Nišu, i moram da kažem da se još nisam navikla na tamošnji mentalitet. Verovali ili ne, ali tako je. I dan-danas kad počnem da pričam, svi primete da nisam iz Niša. Vojvodinu nastavljam da posećujem baš upravo zahvaljujući ručnom radu, posećujem manifestacije u Novom Sadu, Kikindi, Zrenjaninu, a moja okolina se uglavnom pita kako mi to nije teško, kaže naša sagovornica.
Vedrog duha i nasmejanog lica, Draginja Popadić je kaže uvek raspoložena. Voli život, što se odražava i na ručni rad pa su njeni radovi uvek privlačni kupcima.
Poentles tehnika je zahtevna tehnika ručnog rada koja predstavlja kombinaciju i spoj heklanja, šivenja i vezenja. Poznata je i kao rumunska čipka. Ova tehnika zahteva puno strpljenja, preciznosti i preciznog rada. Osnovni proces uključuje izradu gajtana ili traka (heklanjem ili šivenjem). Zatim se ta traka prišiva na osnovu (obično platnu ili papiru sa prethodno nacrtanom šemom). Na kraju se prostori unutar kontura trake popunjavaju različitim bodovima vezenja, čime se dobijaju fini, ažurni uzorci. Krajnji rezultat je elegantna i složena čipka koja se koristi za ukrašavanje odeće, posteljine ili kao samostalni dekorativni predmet.
D. J. Bujak



