Dunavski vez okupio 70 izlagača

Trinaesti po redu Dunavski vez, u organizaciji Udruženja žena „Zlatne ruke“, održan je u subotu, 18. oktobra u Bačkoj Palanci.
Ukupno 70 izlagača, kako iz opštine Bačka Palanka, tako i iz drugih mesta Srbije i regiona, ispunili su glavnu ulicu u Bačkoj Palanci zaista bogatom ponudom. Posetioci su tako imali priliku da vide i kupe ručne radove, vežene, heklane, pletene, ali i domaće kolače, med i druge slatke i slane proizvode.
-Ove godine smo imali najviše izlagača do sada i zaista je raznovrsan izbor proizvoda. Izloženi su najlepši ručni radovi koje rade žene iz Beograda, Niša, Kraljeva, Titela, Novog Sada, Vrbasa, Sombora, Inđije, Makedonije i drugih, izjavila je predsednica UŽ „Zlatne ruke“, Zora Kajtez.

Manifestaciju su svečano otvorile Zora Kajtez i Maja Pilipović ispred Saveta za rodnu ravnopravnost, a prisutne je oduševio nastup CTKU „Kosta Abrašević“, kao i Kluba klasične gitare „Akord“.
Kao i prethodnih godina i ove, dame su se takmičile u najboljem vezu na temu dunavskog veza, a prvu nagradu, bačku nošnju, ponelo je Udruženje žena „Zlatni klas“ iz Vrbasa.
Anka Lazanov iz Titela, članica Aktiva žena AKUD „Jovan Popović“ iz tog mesta za Nedeljne novine kaže da je njihovo udruženje po prvi put na Dunavskom vezu i da su prvi utisci izuzetno lepi.

-Što se tiče našeg veza, mi primenjujemo sve tehnike. Radim pun vez, toledo vez, vez sa iglom, kosovski, dunavski vez, sve što postoji, ja radim. Prve korake u vezu naučila sam od moje majke i to me je tada jako zainteresovalo i zavolela sam i evo već 55 godina se bavim ručnim radom. Sve ove radove koje smo izložile dobili su nagrade, prva, druga, treća mesta. Ovaj posao me ispunjava i otkad sam u penziji, potpuno sam se tome posvetila, rekla je Anka.
Nekada se podrazumevalo da žene znaju da vezu, štrikaju, pletu jer je to bio jedini način da za sebe i svoje ukućane imaju adekvatnu garderobu i stvari za domaćinstvo. Nije bilo ni fabrika tekstila, a pogotovo ne masovne proizvodnje kao što je to danas, nego šta napraviš sam, to i nosiš.

-Ko baš jako voli i ceni, taj će kupiti ručni rad, jer nije lako to naplatiti, ni sama ne znam koliko je tu sati rada, volje i ljubavi utrošeno. Postoje žene koje vole i da kupe i da vezu, ali isto tako moram da kažem da je savremeni tempo života nametnuo ženi da ima radno vreme praktično ceo dan pa kad se vrati kući, normalno je da nema snage ni volje da radi ovako nešto. Ipak, ko voli to zadovoljstvo može sebi da priušti, makar ponekad, dodala je naša sagovornica.
Na manifestaciji je učestvovalo i Udruženje žena „Kreativni studio Futog“ iz Futoga. Vesna Božić, inače rodom iz Bačke Palanke, predstavila nam je rad ovog udruženja, a njihov štand privlačio je pažnju lepšeg pola zbog zanimljivih ručno rađenih torbica.
-Žene su krenule sa tkanjem, da bi se ta tehnika sačuvala od zaborava. Kako se krug žena širio tako je sada zastupljeno i pletenje, heklanje, ali i dekupaž, domaći sapuni. Trudimo se da, kada neko od nas nešto novo nauči, to odmah prenese ostalima. Sastajemo se dva puta nedeljno i to su na prvom mestu lepa druženja kada razmenimo ideje i onda ih zajedno sprovodimo u delo, kaže Vesna.

Vez na kanvas mreži je tehnika kojom su rađene torbice i naša sagovornica dodaje da su one dosta tražene.
-Pored toga, imamo torbice od čanki prediva, mekane, ali efektne. Tu su i heklane torbe, tako da su one nešto što u poslednje vreme najviše radimo jer su tražene. Dobili smo i ponudu da se prijavimo za brendiranje tih torbi, pa se nadamo i tome, priča Vesna.
Ona dodaje da misija njihovog udruženja da se ručni rad što više ceni, da se ljudi sve više vraćaju prirodnim materijalima i ručno rađenim komadima.
-Toliko je vremena i ljubavi uloženo u svakom komadu koji nastane, a da ne pričam o kvalitetu rada. Sada kad otvorite ovu jednu torbicu, unutra se vidi svaka petlja i svaki šav na mestu, toga nema u masovnoj proizvodnji. Ko zna šta je ručni rad, on će to i ceniti, izjavila je Vesna Božić iz Futoga.
D. J. Bujak



