Danas slavimo Svetu Petku

Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas slavi praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, poznatoj kao Sveta Petka, koja je jedna od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
Sveta Petka je bila hrišćanska vizantijska podvižnica iz 11. veka, a dan njenog pomena, Petkovdan, obeležava se 27. oktobra i šesta je slava po broju svečara u Srbiji.
Kult Svete Petke je izuzetno razvijen u Srbiji, Grčkoj i drugim pravoslavnim balkanskim zemljama. Otud i različiti epiteti koji stoje uz njeno ime Petka Balkanska, Srpska, Grčka, Bugarska, Rumunska, Makedonska, Epivatska, Beogradska, Trnovska i tako dalje.
Vernici obeležavaju dan kada je Sveta Petka, koja je srpskog porekla, okončala ovozemaljski život.
Rođena je u Epivatu, kod Kalitrakije u Maloj Aziji, a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, poreklom je Srpkinja. Na ikonama je predstavljena u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva.
U eparhijama SPC posvećeno joj je oko 250 crkava, a najposećenija je kapela na Kelemegdanu koja nosi njeno ime i u kojoj se na dan praznika svake godine okuplja desetine hiljade vernika.
Poštuje se u celom pravoslavnom svetu, a na poklonjenje njenim svetim moštima koje počivaju u Jašiju u Rumuniji dolaze i pripadnici drugih religija, verujući u njenu isceliteljsku moć.
Prve zapise o Svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak, a među njima je i opis prenosa njenih moštiju iz Vidina u Srbiju i do Beograda (1403.godine) i to zaslugom monahinje Jefimije i kneginje Milice koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.
Veruje se da su od vremena despota Stefana Lazarevića sto godina počivale u steni pored kalemegdanske kapele i izvora Svete Petke i da su joj na poklonjenje dolazili i pravoslavni i katolici, pa i muhamedanci, tadašnji okupatori Srbije.
Kapela posvećena Svetoj Petki u Silbašu
Na istočnoj strani sela Silbaš, na putu za Novi Sad, postoji, kao vlasništvo Crkvene opštine, Vodica na kojoj je 1862. godine sagrađena kapela posvećena Prepodobnoj mati Paraskevi, na dan čijeg praznika je, iste godine, i osvećena. Kapela skromnih dimenzija ukrašena je raznim ikonama iskićenim peškirima. Na sredini se nalazi nalonj sa celivajućom ikonom. Na ulazu, sa zapadne strane, je trem pod kojim se nalazi čudotvorni bunar.
Prema zapisu na osnovu kazivanja tutora hrama Obrada Mihajlovog iz 1863. godine, jedan putnik sav bolestan i iznemogao pio je vodu iz ovog bunara i potpuno ozdravio. Žena koja je imala otvorene rane na tabanima kod svoje je kuće prala ovom vodom noge i posle nekoliko dana rane su se zacelile. Još neki su našli leka svojoj bolesti među kojima ima i jedna devojka, Slovakinja.
Posle svega što se dogodilo i velikog kulta narodnog prema ovom bunaru Crkvenoopštinska skupština odlučila je da podigne današnju kapelu pomenute godine. Ovde se dolazilo uoči Đurđevdana, Spasovdana, Duhova i Svete Petke kada su se vršila noćna bdenja i čitale molitve za bolesne. Danas toga više nema, ali se za Bogojavljenje odatle još uvek uzima voda i nosi u crkvu.
Izvor: riznica.net, Eparhija bačka



