Život u Australiji iz ugla Bačkopalančanke

Miroslava Dukić iz Bačke Palanke već sedam godina živi u Australiji. Supruga, koji od treće godine života živi u Sidneju, upoznala je pre osam godina sasvim slučajno u Novom Sadu gde je radila i prilično brzo donela odluku da se preseli u ovu daleku zemlju.


Kada je pitate kakav je život u Australiji, odgovor baš i nije jednostavan. Miroslava ne spori lepotu i egzotičnost kontinenta-države, ali tu su i pojedine mane zbog kojih često voli da kaže da je Srbija ipak bolja za život. Svoj život u Australiji počela je putovanjima, jer joj je i suprug preporučio da prvo nauči nešto o njihovoj kulturi i usavrši jezik. Na tim putovanjima najjači utisak svakako ostavljaju brojne egzotične, ali i opasne vrste životinja koje su tamo normalne u velikom broju. Miroslava je zaposlena, a pričala je i o tome šta je trenutno veliki problem australijskih gradova kao i o troškovima života.

-U Australiju sam došla 2017. godine i te prve godine sam uglavnom putovala. Jedan od najupečatljivijih utisaka ostavilo mi je putovanje u Kata Tjuta nacionalni park u Severnoj Teritoriji i veliki kamen Ayers Rock ili na aboridžanskom jeziku Uluru. Ovaj kamen koji menja boje u zavisnosti od doba dana i položaja sunca od svih nijansi braon, narandžaste i jarko crvene boje je jedno od nacionalnih obeležja i privlači milione turista širom sveta. Kamen se nalazi u srcu pustinje. Ne zna se tačno kako je masivna kamena formacija nastala, ali se zna da je tu davno bilo more. Bitno je naglasiti da Aboridžini smatraju Ayers Rock kao njihovo sveto mesto i mnoge aktivnisti su zabranjenje između ostalog i penjanje po njemu, tačnije postoji određeni deo na kome je dozvoljena šetnja, priča Miroslava za „Nedeljne novine“.

„Ništa ne brini ajkula nema – krokodili su ih smazali“

Njeno drugo upečatljivo putovanje bilo je u mesto Carns u Kvinslendu (Queensland). Iz tog mesta malim turističkim brodom može da se otplovi do Velikog koralnog grebena, što je Miroslava jednom i uradila u nameri da roni i posmatra prelepe korale, raznobojne ribice i kornjače.

-Interesantno je da tamo nema ajkula, a razlog je zapravo malo zastrašujući. Tako su me pre nego što sam zaronila, ljudi na brodu tešili da ajkula zasigurno nema što je meni bio čudno s obzirom da ih čitav okean ima. Onda su mi rekli: ”Ništa ne brini ajkula nema – krokodili su ih smazali”. Rešila sam da ipak podmornicom obilazim korale. Interesantno je da u vodama Severnog Tropskog Kvinslenda, koje su po meni i najlepše u Australiji, žive krokodili i neke od najopasnijih meduza na svetu. Moram da napomenem da su uglavnom sve plaže ograđene zaštitnim ogradama koje sprečavaju prelazak ajkula i krokodila na obalu. Ipak, po priči meštana, desilo se jednom prilikom da je krokodil došao do samog dečijeg igrališta. Moram da kažem da, na svu sreću nisam videla niti jednu od svih navedenih opasnih vrsta, rekla je naša sagovornica.

Miroslava dodaje da na plažama tropskog Kvinslenda obitavaju i neke od najsmrtonosnijih riba. Posebno opasna je stone fish ili riba kamen. Zbog svoje kamuflaže, teško je uočljiva, a ukoliko čovek zgazi na nju, nastupa momentalna smrt. Zato se savetuje nošenje sandala na plaži i u vodi. Pored svega ovog australijska priroda, a posebno Daintree Rainforest – druga najveća prašuma na svetu su nešto najlepše što je videla.

„Domaće“ životinje u Australiji

-U Sydnejy živi najotrovija vrsta paukova Sydney funnel web. On se ne viđa toliko često ali biolozi apeluju ako se uoči, da se ne ubija zbog protivotrova koji je dragocen u spašavanju života prilikom uboda ove vrste. Pored ovoga, veoma čest je huntsman pauk koji je lako uočljiv zbog njegove veličine. Gotovo da ne poznajem osobu koja nije imala blizak susret sa njim. Podseća na tarantulu ali nije otrovan, no ipak izaziva određene reakcije ukoliko do uboda dođe. U Australiji se jako ljute ako im kažete da ste ga ubili. On je jako koristan jer jede muve i bubašvabe (koje su ovde i do 8 cm veličine). Priobalni deo grada gde ima dosta drveća ima i zmije – pitone.  Lično, nikada nisam plivala u okeanu – ako izuzmemo kamene bazene kojih ovde ima skoro svaka plaža. Ipak, desilo se da je jednom prilikom veliki talas “doneo”malu ajkulu u njega. Ali ukoliko su toliko veliki talasi onda je plaža zatvorena tako da su male šanse da se tako nešto desi dok ima ljudi u bazenu, dodaje Bačkopalančanka Miroslava.

Inače, kako kaže, Australci su mnogo hrabar i prilično flegmatičan narod. Jednom prilikom dok je ispijala kafu na plaži i ćaskala sa prijateljicom, oglasile su se sirene za uzbunu. Tada je rečeno da je ajkula na plaži koja je udaljena nekih 20 km. Spasilac je zahtevao da svi momentalno izađu iz mora. Bio je neki zimski period i samo surferi su bili u vodi, njih 20-tak. Miroslava je sedela, posmatrala i pitala prijateljicu: “Jesu li ovi ljudi normalni?” Njenoj prijateljici je bila smešna Mirina uznemirenost pa je rekla: „Izaći će, ne brini“. Tek posle 10 minuta oni su nekim laganim veslanjem polagano počeli da izlaze iz vode.

Ipak mi naše crnogorsko, grčko ili hrvatsko more najviše nedostaje i živim za dan kada ću da zaplivam „kao čovek“ bez bojazni šta će me „ščepati“.

Tokom 2018. Miroslava je našla posao, i od tada je promenila nekoliko pozicija. Sada radi tri dana u nedelji kao administrativni radnik u Department of Health i povremen posao ima u oblasti mentalnog zdravlja, što je i predmet njenih studija za humanitarnu organizaciju koja se zove St.Vincent De Paul Society.

-Na tom poslu pomažem ljudima koji imaju mentalne i probleme sa zavisnošću, a neretko sa komorbidalnim dijagnozama. Naglasila bih da čitav tim radi sa ovim ljudima i da većina uspe da živi jedan normalan život i pored poremećaja koje imaju. Za mene je to dragoceno iskustvo jer tu mogu puno toga da naučim i vidim što recimo ne mogu na studijama. Rekla bih da Australija ima vrhunske stručnjake u oblasti mentalnog zdravlja. Ipak, postoje i nedostaci i u njihovom sistemu, na primer nedostatak psihijatrijskih ustanova za ljude koji su sa težim psihičkim kliničkim dijagnozama, a koji su nesposobni ili ne žele da piju lekove, priča ona.

Najlepše iskustvo za nju je, kako kaže, obrazovanje iz kog ima lepa iskustva. Iznenađena je bila kada je shvatila koliko je njima stalo i koliko bodre studente da se što bolje spreme. Oni zapravo daju sve od sebe da student položi određeni predmet.

-Iako je engleski moj drugi jezik, kad dođete na postdiplomske studije podrazumeva se da ste ga odlično savladali, no ja sam i dalje imala poteškoća. Nisu morali da me razumeju i imali su sva prava da me sruše zbog gramatičkih grešaka, ali nisu. Dali su mi šansu da to popravim, kaže Miroslava Dukić.

Prema rečima naše sagovornice, Ausralija je jedna uređena zemlja i sistem oporezivanja je poprilično strog. Porez je ogroman ali postoje načini da se legalno umanji kroz, na primer, kupovinu nekretnine koju ćete izdavati.

Nekretnina skupe, ali sistem socijalne zaštite dobro funkcioniše

Ono sa čime se Australija suočava jeste kriza sa nekretnina, nema ih dovoljno ni za izdavanje ni za prodaju. Zbog toga je vlada rešila da olakša svima koji se odluče na kupovinu nove ili nekretnine za izdavanje. Svake godine cene kuća i stanova rastu i jako ih je teško kupiti. Prema australijskom izveštaju za 2023, u glavnim gradovima potrebno je u proseku 7-8 godina da se štedi da bi se skupio depozit za kuću. Onda dolazi banka, i kamate koje su trenutno dosta velike. Nažalost, dosta ljudi je ostalo bez posla i nažalost, izgubili su kuće. Ipak, nisu beskućnici jer sistem socijalne zaštite ovde dosta dobro funkcioniše tako da postoji jeftin smeštaj koji ljudi bez posla plaćaju od socijalne pomoći. To se sve čeka od šest meseci pa i do godinu dana ali dočekaju, nisu na ulici jer postoje razna prihvatilišta koja im pružaju besplatnu hranu i dosta povoljan smeštaj. Inače cena iznajmljivanja garsonjere je od 500 australijskih dolara za jednu nedelju, a za kuću te cene idu i do 3000 AUD nedeljno.

Miroslava, kao i većina žena, voli modu, lepu i kvalitetnu odeću i obuću, ipak Sidnej, kao svetska metropola, iznenadio je u tom polju.

-Što se tiče mode, ovde niko opterećen nije. Možete ići i potpuno neuredni ili pocepani niko se ne bi okrenuo. Ovde ako nosite potpetice u toku dana, e onda im upadate u oko. Svi su u japankama i potpuno ležerni bez ikakvog opterećivanja brendovima. Zbog toga je vrlo teško uočiti ko je bogat jer većina jako bogatih ljudi zapravo nosi garderobu iz Kej Marta. Oni su neopterećeni sa tim stvarima. Negde mi ta opuštenost prija ali sa druge strane nisu modno osvešćeni pa recimo lepu i modernu garderobu je teško naći. Sve je nekako svedeno i krojevi su im kao za bake, ali zato svi ulažu u obrazovanje, rekla nam je Miroslava.

Noćnog života nema, troškovi života visoki

Ovde se sve zatvara odmah posle ponoći, kaže Mira, i ako vam se pije kafa kasnije, teško da ćete naći mesto u okolini.

-Noćnog života nema, a kafiće sa velikim baštama nemaju. Život je dosadan i pomalo penzionerski. U 5 popodne žive duše na ulici nema. Mnogo je dosadan život i jedva čekam da dođem u Srbiju da se družim sa ljudima. Usluge frizera i kozmetičara su ovde katastrofalne. Prvi put kada sam otišla na manikir plakala sam kad sam izašla iz salona. Kosu su mi više puta izgoreli iako su mi to fino naplatili. Za dobar dan date 300 AUD. Gorivo na primer košta od 1.80 do 2.30 AUD, cigarete su 50 dolara po paklici. Troškovi života su ogromni, a plate nisu rasle.

„Nigde se ne živi kao u Srbiji“

-Ipak, čist vazduh i voda su ono što meni prija ovde. Nema zagađenosti, voda nema kamenca i mi pijemo vodu iz česme jer je naša zdravija od flaširane. Australija je jedna prelepa i odlična zemlja ali meni puno nedostaje Srbija. Nigde se ne živi kao u Srbiji u smislu sreće, druženja, opuštenog života, izlazaka, šopinga, bliskosti sa ljudima i vezanosti za porodicu, za kraj je dodala Miroslava.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *