Žarko Šešum: Najlepše mi je bilo u Bačkoj Palanci

Rukometna karijera nekadašnjeg rukometaša Žarka Šešuma (1986) je prebogata uspesima, pre svega u klupskom rukometu, ali i reprezentativnom dresu naše zemlje.
Klupsku karijeru je Šešum počeo u mlađim kategorijama Sintelona i proveo u prvom timu bačkopalanačkog kluba četiri godine (2003.-2007.), a potom je promenio još četiri kluba u Mađarskoj, Nemačkoj, da bi igračku karijeru okončao u Švajcarskoj.
Prvi put se Žarko Šešum susreo sa rukometnom loptom još kao učenik OŠ „Vuk Karadžić“, tačnije pred kraj četvrtog razreda, a na pitanje šta ga je privuklo ovom sportu, rekao je:
-Od početka mi se svidelo. Rukomet je dinamičan sport sa puno golova. Išlo mi je dobro od početka, a ljubav prema rukometu je sa godinama samo rasla, počinje priču nekada sjajni levi bek iz Bačke Palanke i dodaje:
-Prvi trener mi je bio Mirko Šobot, koji mi je ujedno i predavao fizičko vaspitanje u OŠ „Vuk Karadžić“, a najviše sam napredovao kod Predraga Petljanskog u Sintelonu.
Imali ste seniorsku karijeru dugu 18 godina. Da li ste zadovoljni onim što ste postigli?
-Jesam, mada…, sigurno je moglo bolje i drugačije, ali možda i lošije tako da sam generalno jako zadovoljan svojom karijerom. U karijeri uvek ima uspona i padova, ali to je sport.
U Sintelonu ste proveli četiri seniorske sezone u ovom klubu. Kakav je bio period proveden u Bačkoj Palanci.
-Dres prvog tima Sintelona sam nosio od 2003. do 2007. godine. Bio je to najlepši period u životu, bio sam mlad, tu su bili treninzi i moji drugari u Bačkoj Palanci. Tu sam najviše uživao. Imao sam samo 20 godina kada sam prvi put otišao da igram u inostranstvo, odnosno otišao sam u mađarski „Vesprem“, vrhunski klub sa fanatičnim navijačima. To je i grad koji živi za rukomet. Uživao sam dok sam bio u Vespremu, igrao sam Ligu šampiona i osvojio dosta trofeja. Nosio sam njihov dres od 2007. do 2010. godine.
Te 2010. godine ste se odlučili na odlazak u najjaču rukometnu ligu na svetu, nemačku Bundesligu, konkretno u Rajn Neker Leven iz Manhajma gde ste ostali do 2014. godine?

-Želja mi je bila Bundesliga i stigao je poziv od Rajn Neker Levena, sjajno organizovanog kluba koji je u tom trenutku imao najviše ciljeve. Klub je tada imao prepuno zvezda u svom sastavu. Za četiri prelepe godine smo osvojili EHF kup u 2012/13. sezoni. Bilo je to potpuno novo iskustvo za mene.
Po isteku ugovora sa Rajn Neker Levenom imali ste raznih ponuda, ali ste želeli da ostanete u Nemačkoj?
-Prešao sam 2014. godine u „Gepingen“ i tamo ostao tamo do 2018. godine. To je klub sa velikom tradicijom i mislim da sam tamo igrao najbolji rukomet. Za četiri provedene godine u Gepingenu smo osvojili dva EHF kupa. To je divan grad za porodicu, ali i mene kao rukometaša. Posle osam godina provedenih u Bundesligi, došlo je vreme da malo „spustim gas“. Otišao sam u Švajcarsku, a „Kadeten“ je izuzetno ambiciozan klub, učesnik Lige šampiona. Švajcarska liga je mnogo manje zahtevna od Bundeslige, a i zemlja je prelepa za život i bavljenje sportom. Tu sam 2021. godine i završio igračku karijeru.
U dresu sa državnim grbom Srbije je Šešum odigrao 109 utakmica i postigao 337 golova. Kao rukometaš nacionalne selekcije Srbije je Šešum 2009. godine na Mediteranskim igrama osvojio zlatno odličje, a tri godine kasnije na Evropskom prvenstvu u Beogradu mu je pripalo srebrno odličje.
Poseban deo karijere predstavlja igranje u dresu reprezentacije Srbije. Smatrate li da ste dobili pravu šansu u dresu Srbije?
-Ne mogu o tome sada da sudim. Svaki selektor reprezentacije je radio ono što je mislio da je najbolje u tom trenutku, a ja sam bio u službi tima. Lično mislim da sam nekada mogao da dobijem značajniju ulogu, ali poslednju reč je imao stručni štab reprezentacije. Ima tu još drugih faktora, trenutna forma, jačina protivnika… U svakom slučaju sam ponosan što sam nosio dres Srbije, osvojio dve medalje za našu zemlju, nastupao na Olimpijskim igrama i jedno vreme čak bio i kapiten.
Odigrali ste mnogo utakmica u svojoj karijeri, ali koja Vam je najdraža?
-To su kvalifikacije za Svetsko prvenstvo 2011. godine u dresu reprezentacije Srbije kada smo igrali protiv Češke. Bili smo otpisani, jer smo bili znatno oslabljeni bez dosta povređenih igrača, a Česi su tada bili u dobroj formi. Međutim, u dvomeču sa Česima smo bili uspešniji, prošli smo i kvalifikovali se za Svetsko prvenstvo.
Vaša ćerka Lena je krenula očevim stopama i trenira rukomet. Kakve su njene ambicije?
-Lena trenira u Lavovima BP kod Ane Tešanović, naše bivše reprezentativke. Iako je u početku trenirala odbojku, vrlo brzo se prebacila na rukomet. Voli ovaj sport, vrlo je ozbiljna, vredna i posvećena. Dokle će dogurati uopšte nije važno, sve dok voli sport i posvećeno ispunjava svoje obaveze.
Vaša poruka mladim rukometašima i onima koji tek treba da počnu sa treniranjem nekog sporta?
-Bavite se sportom, bilo kojim, na pravi način i iz ljubavi. Sport je zdrav. Stvarajte radne navike, disciplinu, jer ćete tako kroz sport steći puno prijatelja i lepih uspomena, zaključuje ovaj razgovor nekadašnji rukometaš Žarko Šešum.
D. Zorić



