Vršnjačko nasilje: Kako ga prepoznati i reagovati?

„SIGURAN KUTAK: MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH“
Prema Pravilniku o protokolu postupanja u ustanovi obrazovanja u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje, pod nasiljem i zlostavljanjem podrazumeva se svaki oblik jedanput učinjenog, odnosno ponavljanog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti deteta i učenika ili zaposlenog.
Istim pravilnikom utvrđeni su i nivoi nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i oni se odnosi samo na vršnjačko nasilje. Svaka ustanova obrazovanja u Srbiji ima poseban tim za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Njihov zadatak jeste da procene o kom nivou nasilja je reč, ali i da deluju preventivno i savetodavno pa se tako o vršnjačkom nasilju obavezno govori na početku svake školske godine kako sa decom, tako i sa roditeljima.
Primeri razvrstavanja različitih oblika nasilja prema nivoima vršnjačkog nasilja:
Za prvi nivo vršnjačkog nasilja:
– oblici fizičkog nasilja su: udaranje čvrga, guranje, štipanje, grebanje, gađanje, čupanje, ujedanje i sl.
– oblici psihičkog nasilja su: omalovažavanje, ogovaranje, vređanje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima i sl.
– oblici socijalnog nasilja su: dobacivanje, podsmevanje, isključivanje iz grupe ili zajedničkih aktivnosti, favorizovanje na osnovu različitosti i sl.
– oblici seksualnog nasilja sa seksualnom porukom su: dobacivanje, psovanje, lascivni komentari, širenje priča, etiketiranje i sl.
– oblici nasilja zloupotrebom informacionih tehnologija, društvenih mreža i drugih digitalnih kanala komunikacije su: uznemiravajuće pozivanje, slanje uznemiravajućih poruka sms-om, mms-om ili putem audiovizuelnih snimaka i sl.
Ponavljanje postupaka klasifikovanih kao prvi nivo nasilja, smatraju se drugim nivoom.
Za drugi nivo vršnjačkog nasilja:
– oblici fizičkog nasilja su: šamaranje, udaranje, gaženje, cepanje odela, „šutke“, zatvaranje, pljuvanje, otimanje i uništavanje imovine, izmicanje stolice i sl.
– oblici psihičkog nasilja su: ucenjivanje, pretnje, nepravedno kažnjavanje, zabrana komuniciranja i sl.
– oblici socijalnog nasilja su: spletkarenje, uskraćivanje pažnje od strane grupe (ignorisanje), neuključivanje, neprihvatanje i sl.
– oblici seksualnog nasilja su: seksualno dodirivanje, pokazivanje pornografskog materijala i sl.
– oblici nasilja zloupotrebom informacionih tehnologija, društvenih mreža i drugih digitalnih kanala komunikacije su: oglašavanje, snimanje i slanje video zapisa, zloupotreba društvenih mreža, blogova, foruma i četovanja u cilju vređanja, ismevanja i podsticanje ugrožavanja dostojanstva ličnosti snimanje kamerom pojedinaca protiv njihove volje, snimanje kamerom nasilnih scena, distribuiranje snimaka i sl.
Za treći nivo vršnjačkog nasilja:
– oblici fizičkog nasilja su: tuča, davljenje, bacanje, prouzrokovanje opekotina i drugih povreda, uskraćivanje hrane i sna i sl.
– oblici psihičkog nasilja su: zastrašivanje, ucenjivanje uz ozbiljnu pretnju, iznuđivanje novca ili stvari, ograničavanje kretanja, navođenje na korišćenje narkotičkih sredstava i psihoaktivnih supstanci i sl.
– oblici socijalnog nasilja su: pretnje, izolacija, maltretiranje grupe prema pojedincu ili grupi, organizovanje zatvorenih grupa (klanova) koje ima za posledicu povređivanje drugih i sl.
– oblici seksualnog nasilja: zavođenje učenika od strane zaposlenih, zloupotreba autoriteta, poverenja, ili uticaja nad detetom/učenikom podvođenje, navođenje, iznuđivanje i prinuda na seksualni čin, silovanje, incest i sl.
– oblici nasilja zloupotrebom informacionih tehnologija, društvenih mreža i drugih digitalnih kanala komunikacije su: zloupotreba društvenih mreža, blogova, foruma i četovanja u cilju slanja pretnji i ugrožavanja sigurnosti, snimanje kamerom nasilnih scena, distribuiranje snimaka i slika, snimanje nasilnih scena, distribuiranje snimaka i slika, dečija pornografija i sl.
Nasilno ponašanje sa trećeg nivoa može da bude tretirano kao teža povreda obaveza i kao povreda zabrane utvrđene zakonom, u zavisnosti od okolnosti (posledice, intenzitet, učestalost, učesnici, vreme, mesto, način i dr.), što procenjuju tim za zaštitu i direktor.
Kakva je situacija u opštini Bačka Palanka?
Nedavno je Skupština opštine Bačka Palanka usvojila Informaciju o stanju bezbednosti u školama i PU „Mladost“ u opštini Bačka Palanka. Prema izveštajima koje su Odeljenju za društvene delatnosti dostavile škole i PU „Mladost“ tokom prethodne školske 2024/2025. godine timovi za zaštitu od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja su utvrdili i procesuirali više slučajeva nasilja. Što se tiče prvog nivoa nasilja, bilo je 13 slučajeva fizičkog nasilja, tri slučaja psihičkog nasilja, tri slučaja digitalnog nasilja i dva slučaja socijalnog nasilja. Kod drugog nivoa nasilja, bilo je 19 slučajeva fizičkog nasilja, jedan slučaj fizičkog nasilja u porodici, po jedan slučaj socijalnog, seksualnog i digitalnog nasilja i tri slučaja psihičkog nasilja. Kod trećeg nivoa nasilja tokom protekle školske godine bio je jedan slučaj psihičkog nasilja i jedan slučaj digitalnog nasilja.
Na osnovu Izveštaja o radu Centra za socijalni rad opštine Bačka Palanka za 2024. godinu, broj prijava upućenih Centru u toku prošle kalendarske godine o vršnjačkom nasilju je sedam i to četvoro dece zbog vršnjačkog nasilja u osnovnoj školi i troje dece zbog vršnjačkog nasilja u srednjoj školi.
Kako reagovati?
Prepoznavanje vršnjačkog nasilja kod deteta zahteva pažljivo posmatranje i razumevanje suptilnih promena u ponašanju deteta, tvrdi master psiholog i sudski veštak Slobodan Mićić.
On kaže da dete koje trpi nasilje često postaje povučeno, anksiozno, razdražljivo ili pokazuje strah od odlaska u školu. Mogu se javiti iznenadni pad u uspehu, poremećaji sna ili apetita, kao i psihosomatske tegobe poput glavobolje ili bolova u stomaku bez medicinski opravdanog uzroka. Ponekad dete prikriva problem iz straha, stida ili osećaja krivice, pa su neophodni empatija i otvorenost roditelja ili srodnika ili osoba iz kruga škole.
-Iz ugla psihologa, naglašavam da je enormo važno da se stvori bezbedan prostor u kom dete može da govori bez osude. Razgovor treba voditi smireno, sa naglaskom na razumevanju osećanja, a ne na ispitivanju. Psiholog može da pomaže detetu da prepozna da nije krivo za situaciju i da ima pravo na zaštitu. Paralelno se radi sa školom, kako bi se obezbedila sistemska podrška i sprečilo ponavljanje nasilja. Roditeljima savetujem da podstiču detetovo samopouzdanje, razvijaju veštine asertivne komunikacije i jačaju njegovu socijalnu mrežu podrške, rekao je Mićić.
Ključno je reagovati blagovremeno, jer dugotrajna izloženost vršnjačkom nasilju može itekako dovesti do trajnih emocionalnih posledica poput anksioznosti, depresije i poteškoća u međuljudskim odnosima.
Autor: D. B.
Projekat je sufinansiran od strane Opštine Bačka Palanka. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.



