Vremeplov: Samodoprinosima do izgradnje vodovoda

Nedeljne novine sledeće godine obeležavaju 60 godina postojanja. Tim povodom objavljujemo „Vremeplov Nedeljnih novina“, a ovaj put izdvajamo tekstove iz broja 239 od 03. avgusta 1969. godine.


Visoki prinosi

U ataru naše opštine pali su i poslednji snopovi sa 13.906 hektara pod pšenicom i pivarskim ječmom: na društvenom sektoru požnjeveno je 5.029 a na privatnom 6.792 hektara. Sa 142 kombajna, 18 samovezačica i osam vršalica u društvenom i 6 kombajna i 170 samovezačica u privatnom sektoru, žetva je obavljena na vreme i pored kišnog perioda od 8. do 14. jula. Najveće površine pod pšenicom imalo je LŠPD „Karađorđevo“ – 1.887 hektara. Najspremniji za žetvu bio je poljoprivredno-industrijski kombinat „Budućnost“ sa 40 kombajna i dobro organizovanom servisnom službom.

Podaci o celokupnoj žetvi na području naše opštine još nisu sređeni. Pa ipak možemo reći da su prinosi pšenice i pivarskog ječma bili visoki bez obzira što su mogli biti i veći.

Pred svaku kuću vodovod

Pre dve godine žitelji Mesne zajednica III rejona doneli su odluku da sredstvima mesnog samodoprinosa izgrade betonske staze, nove kilometre vodovodne mreže i da ozelene svoje ulice. Prema odluci zbora birača zaposleni građani na području ove, verovatno jedne od najaktivnijih bačkopalanačkih mesnih zajednica, plaćaju na ime samodoprinosa jedan odsto od svojih mesečnih primanja a zemljoradnici dva odsto na katastarski prihod.

-Izgradnja betonskih staza – kaže nam Svetozar Jović, predsednik Saveta mesne zajednice III rejona – je već skoro završena. Zato smo sva raspoloživa sredstva sad usmerili na izgradnju novih kilometara vodovodne mreže. Na svaki dinar građana Zavod za urbanizam, stambene i komunalne poslove daje još jedan.

Tako će, prema predsedniku Joviću nakupiti nešto preko 40 starih miliona za igradnju vodovodne mreže.

Uspeo referendum

Pogon dečije obuće nagriza „Merkur“ već godinama. Dok su ostali pogoni uspešno poslovali, ovaj je svaku godinu završavao na ivici rentabiliteta. To znači da je vukao nazad, bio je na neki način kočnica razvoju ostalih pogona.

Ovakvo stanje uslovilo je ozbiljnije prilaženje rešavanju ovog problema. Svako odlaganje moglo je da ima neželjene posledice. Jer, ovaj pogon trenutno ima više zaliha nego ostalih pet. Sve to, uz maglovitu perspektivu, uticalo je da se preduzmu korenite mere.

Pre nego što je doneta odluka o raspisivanju referenduma o preorijentaciji ovog pogona, ispitane su sve mogućnosti za njegov dalji opstanak. Tek kada se pokazalo da su rezultati toga ispitivanja negativni, doneta je odluka o referendumu.

Na referendumu je glasalo ukupno 540 radnika ili 90 odsto od svih zaposlenih. Ovaj procenat je veoma veliki kada se zna da je referendum izvršen u sezoni godišnjih odmora. Visok procenat glasalih najbolje govori koliko su radnici ovog kolektiva zainteresovani za „sudbinu“ čitavog preduzeća.

Za preorijentaciju ovog pogona glasalo je 441 radnik (80 odsto), a protiv 91 radnik (17 odsto). Preorijentacija pogona ne znači da će neko od zaposlenih sada izgubiti radno mesto i postati „višak“. Odlučeno je da se za sve nađu nova radna mesta u kolektivu.

Investicije u asfaltne puteve

Ovogodišnji zaista obiman program komunalne izgradnje Mesne zajednica u Gajdobri nalazi se u znaku jednog problema starog koliko i samo selo. Reč je o izrovanim i prašnjavim seoskim putevima, po kojima je ovo selo odavno poznato i koji su najviše bili uzrok da mnogobrojni putnici ponesu o Gajdobri samo loše utiske.

Savet Mesne zajednica i zborovi birača zahtevali su da se pronađu dopunska sredstva, kako bi se ovaj najvažniji problem sela što pre rešio. Gajdobra je do sada asfaltni put imala samo u dve ulice: Mira Popare i Petra Drapšina.

Ove godine završiće se asfaltiranje puta u ulicama Maršala Tita, Borisa Kidriča, Sutjesci i Železničkoj – dobrovoljnim davanjem građana, pomoći Poljoprivredne zadruge „Gajdobra“ i sredstvima putnog fonda Gajdobrani će zauvek skinuti sa dnevnog reda stari problem – izrovane puteve.

Između kičice i katedre

Pre nekoliko godina poznati likovni umetnici i pedagozi, profesori u Školi za primenjenu umetnost u Novom Sadu, Zlata i Karlo Baranji izjavili su u intervjuu na radiju da je njihov najtalentovaniji učenik bio Milan Jurić.

Ova izjava starih pedagoga iznenadila je mnoge. Jer, Milan Jurić, ne samo za široku publiku već i za poznavaoce likovne umetnosti u to vreme nije ništa značio. Mnoge njegove kolege već su imale po nekoliko samostalnih izložbi.

A Milan Jurić se u to vreme nalazio u Obrovcu. Učio je dečake i devojčice crtanju: kako se crta bik, koka, polje. Živeo je sasvim tiho, daleko od svih likovnih manifestacija i događaja. Skoro da ništa nije radio. Trenuci svečanosti, kada se hvatao kičice i platna bili su retki.

-Trebalo bi ga batinom naterati da radi – rekao je autoru ovih redova poznati novosadski slikar i Milanov drug iz škole Mića Mihajlović. – Kakav je to talenat. On je bio talentovaniji od svih nas. Čuo si za onu izjavu na radiju? A kada Zlata i Karlo to kažu, dilema nema.

Priredila: D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *