Vijetnamske svinje Miloša Vlaškalića – kvalitet prepoznat u regionu

Miloš Vlaškalić iz Vizića još od srednje škole uzgaja vijetnamske svinje. Sa ovom vrstom upoznao se upravo u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Futogu, a pred sam kraj školovanja nabavio je i svoje vijetnamsko prase. Iz Bačke Palanke preselio se u Vizić gde je proširio proizvodnju, oženio se, a ima i velike planove kao mladi poljoprivrednik.
Za „Nedeljne novine“ Miloš kaže da mu se vijetnamsko prase svidelo zbog načina držanja, malog uloga, nema ni velike prohteve i prilično su umiljate.
-Vijetnamska svinja zbog svog načina držanja i uzgoja ne trpi koncentrat i veštački način držanja, ona traži što više prostora, da slobodno šeta i što prirodnije okruženje. To je poludivlja rasa svinja i ona traži naprosto takav sistem držanja. Dakle, jede voće, povrće, travu, pomije, razne plodove… S obzirom na to, njihovo meso je dosta drugačije po kvalitetu u odnosu na rase svinja koje su iz intenzivnog uzgoja. Vijetnamska svinja jeste tipična masna rasa, ali ta masnoća ima mnogo manje negativnog holasterola. Meso je slično kao kod mangulice, prošarano i sočnije. Odrasla svinja teži između 80 i 100 kilograma ili između 60 i 80 kilograma za priplodna grla, priča nam Miloš.
U svom gazdinstvu Vlaškalić trenutno uzgaja 11 krmača u priplodu i dva nerasta što im, kako kaže, omogućava da prate više linija, pre svega zbog onih koji kupuju i mužjaka i ženku. Na taj način kupcima obezbeđuju par koji nije u krvnom srodstvu.
-Dugo godina smo radili selekciju, pa iz tog razloga naše krmače prase 10 i više prasadi u jednom leglu, a prosek je od 6 do 8. Strogo vodimo računa da ne bude parenja među srodnicima. Što se tiče mesnih proizvoda od vijetnamske svinje, izuzetno su zdravi, mogu da kažem da je to bukvalno organski proizvod. Naš dalji cilj je da počnemo preradu i prodaju mesa i suhomesnatih proizvoda. Svesni smo da je onda i ulog veći, ali je svakako onda veći i prihod, tako da nam je to želja za naredni period, dodaje naš sagovornik.
Uzgoj vijetnamskih svinja, porodici Vlaškalić je odličan dodatni prihod. Dodaje da njegove vijetnamske svinje trenutno imaju najčistiju genetiku u Srbiji što je dovelo do toga da svu prasad rasprodaju unapred. Kupci dolaze iz svih krajeva Srbije, čak ih ima i iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
S obzirom da je Miloš veliki ljubitelj životinja, pored vijetnamskih svinja u njegovom domaćinstvu nalazi se i živina, konji, koze, ovce, zečevi, pa čak i zmije. Do pre nekoliko godina živeo je u Bačkoj Palanci, a preko konkursa Ministarstva za brigu o selu, kao mladi poljoprivrednik, dobio je kuću na selu i preselio se u Vizić. Ubrzo nakon toga se i oženio, dobio dete i kaže da je odlazak na selo bila jedna od boljih životnih odluka.
-Da li je bolje u gradu ili na selu, zavisi od toga šta mlad čovek želi i da li hoće da radi. Nama koji se bavimo uzgojem životinja daleko je lakše obezbediti hranu za životinje na selu. Konkurisao sam pre četiri godine, sasvim slučajno na nagovor jedne prijateljice. U međuvremenu sam se i oženio, dobio sina pa smo se svi zajedno preselili u Vizić. Nakon preseljenja odmah smo i povećali broj priplodnih krmača i ne mislimo tu stati, uvek gledamo nešto novo da dodamo, radimo i sve to još više razvijamo, kaže Miloš.
Vizić kao selo opštine Bačka Palanka na sremskoj strani ima manu isključivo zbog nedostatka mosta i svakodnevnog prelaska granice, kaže Vlaškalić. Selo je, dodaje, lepo, prepuno zelenila, kuće su i jeftinije nego u bačkim selima opštine, a u mnogo boljem stanju.
-Glavni problem nam je samo ta granica, gotovo je nemoguće funkcionisati bez automobila. Proizvode koje prodajemo u Bačkoj Palanci, mi moramo voziti preko Novog Sada jer nije dozvoljeno sve to preneti preko granice. Takođe i put do samog sela je zaista u lošem stanju, tako da bi to bile jedine mane. Ipak, ja moram da kežem da se ni u jednom momentu nismo pokajali, priroda je divna, dete nam odrasta uz domaće životinje, a može da vidi i vevericu i fazana i srndaća, što je zaista veoma važno i korisno, zaključio je stočar Miloš Vlaškalić.
Mladi ljudi poput porodice Vlaškalić jesu ono što fali srpskim selima. Uz rad, trud, dobru ideju i ljubav prema prirodi i životinjama, kvalitetan život na selu je siguran rezultat.
D. J. Bujak



