Veseljko Trivunović: Majstor sa fudbalskom loptom

Nekadašnji fudbalski reprezentativac Srbije Veseljko Trivunović iz Nove Gajdobre je ovog proleća, po završetku sezone u MFL Bačka Palanka, rekao „zbogom“ igračkoj karijeri posle 34 godine.
On je još kao pionir (petlić) počeo da trenira fudbal u tadašnjem Mladom Zadrugaru kod trenera Milenka Lučića gde je njegov veliki talenat došao do izražaja.
-Sećam se da smo se kao deca okupljali na „pašnjaku“ u Novoj Gajdobri, našem stadionu. Kao deca smo mnogo vremena provodili u igri sa loptom, u školi, na ulici… Nismo tada imali trenera, pa nas je Milenko Lučić okupio i počeo da trenira. Jako sam mu zahvalan, jer sam od njega dosta naučio o fudbalu i životu, priča Veseljko Trivunović.
U Mladom Zadrugaru je Trivunović bio do 1994. godine kada ga je pokojni Mile Bjekić iz Obrovca odveo na probu u mlađe kategorije Crvene zvezde.
-Bjekić me je negde zapazio i pitao me da li bih išao na probu u Beograd. On je imao kontakte sa ljudima iz Crvene zvezde. Otišao sam na probu i izborio se za crveno-beli dres i Zvezda me zvala da ostanem u Beogradu. U to vreme je bilo jako teško doći do crveno-belog dresa, pogotovo kada ste iz male sredine. Kada sam završio osmi razred u Novoj Gajdobri, otišao sam u Beograd. Najpre sam bio u pionirima Crvene zvezde i bio je to težak početak. Tada mi je trener bio Stevan Ostojić. Trebalo je dosta vremena da se dokažeš, a tu je i odvojenost od porodice, ali voleo sam fudbal pa sam nekako naterao sebe da sve to istrpim. Maštao sam tada o dresu Crvene zvezde, posle osvajanja pehara šampiona KEŠ-a, pa je i to bio jedan od razloga zašto sam istrajao.
Kada je Trivunović došao do omladinske ekipe Crvene zvezde, poneo je kapitensku traku.
-Bio sam kapiten druge sezone igranja u omladinskom uzrastu, a tada su sa mnom u ekipi bili jedan Nemanja Vidić, golman Dišljenković, Veselinović, Stojanović, pokojni Kalaba i još mnogo fenomenalnih igrača koji su kasnije napravili velike karijere. Kada sam sa 19 godina izašao iz omladinaca, nisam mogao da se probijem u prvi tim. Jednostavno, tada se mladi igrači nisu toliko gledali i morali smo mi mlađi da idemo na dvojnu registraciju u druge sredine. Profesionalni ugovor sa Crvenom zvezdom sam potpisao 1999. godine i otišao na dvojnu registraciju u Loznicu. To mi je bio pametan potez, oduševljen sam tada bio gradom, ekipom i stadionom. Na Lagatoru je bilo prelepo igrati, tako da iz Loznice nosim prelepe utiske i uspomene. Sredom smo igrali prijateljske utakmice sa prvim timom Crvene zvezde i ja sam tada igrao u crveno-belom dresu. To je bio kombinovani tim i bila je to jako dobra stvar. Prolazio sam sa Zvezdom dva-tri puta letnje pripreme, ali smo mi mlađi uvek otpadali.
Potom je dve sezone Veseljko Trivunović proveo u Jedinstvu sa Uba, a pola sezone je igrao u Radničkom iz Obrenovca.
-I sa Uba nosim lepe uspomene, i tamo je bilo lepo igrati. Imali smo tada strašnu ekipu sa Boškom Jankovićem, Mrđom, Bastom, Belićem i drugima. To je bila lepa fudbalska sredina i lepo iskustvo. U Crvenu zvezdu sam se vratio 2005. godine, dve utakmice sam sedeo na klupi i kada sam video da nema ništa od toga, raskinuo sam ugovor sa crveno-belima i otišao u čelarevsku ČSK Pivaru, koja je bila u Prvoj ligi Srbije i klub je finansijski i organizaciono stajao odlično. U Čelarevu sam bio sezonu i nakon toga me zvao Dragi Bogić i prešao sam u apatinsku Mladost.
Posle sezone provedene u Apatinu, Veseljko Trivunović ponovo oblači crveno-beli dres, ali ovoga puta Vojvodine iz Novog Sada.
-Drakulić i ja smo sa još dva-tri igrača otišli u Vojvodinu gde sam proveo dve sezone. Bile su to turbulentne sezone, jer su se često menjali treneri. Nekome nisi bio po ukusu, nekome jesi… Bio sam zadovoljan tim periodom karijere, jer smo igrali Kup UEFA i doveli jedan Atletiko iz Madrida u Novi Sad. To je u tom periodu bio veliki uspeh, a u domaćem prvenstvu smo uradili ono što su mnogi smatrali za nemoguću misiju. Razdvojili smo Crvenu zvezdu i Partizan i osvojili drugo mesto Srbiji.
Nakon raskidanja ugovora sa Vojvodinom, nova destinacija Veseljka Trivunovića je bio OFK Beograd.
-To mi je bio pun pogodak i dobar korak u karijeri, jer sam tu „zaradio“ poziv selektora reprezentacije Srbije, Vladimira Petrovića Pižona. Prva godina je prošla ok, a druge sezone smo iznedrili nekoliko mladih igrača. Igrali smo te sezone i Kup UEFA gde smo se suprotstavili turskom Galatasaraju. I sada se naježim kada se setim da je u Turskoj na utakmicu sa OFK Beogradom došlo 50.000 ljudi na stadion. Atmosfera je bila kakvu jedan fudbaler samo može poželeti. Tamo smo odigrali nerešeno, što je bio fenomenalan uspeh. Prelep je bio period u OFK Beogradu.
Tokom igranja za OFK Beograd je Veseljko Trivunović dobio poziv u nacionalnu selekciju Srbije od tadašnjeg selektora Vladimira Petrovića Pižona.

-To je bio vrhunac moje fudbalske karijere. Dobiti poziv za nacionalnu selekciju je tada bio za mene baš veliko iznenađenje, ali sam u to vreme baš igrao dobar fudbal. Mislim da sam bio među najstarijim debitantima u reprezentaciji sa 30 godina. U dresu Srbije sam odigrao šest mečeva i uspeo sam da postignem gol u prijateljskom okršaju sa Izraelom, a igrao sam u kvalifikacijama protiv Estonije i bio rezerva protiv Irske.
Žališ li što više utakmica nisi igrao u reprezentaciji?
-Nisu se sve kockice poklopile, a ni rezultati u tom momentu. Došla je ona nesrećna utakmica u Sloveniji kada smo odigrali nerešeno. Posle datog gola protiv Izraela, odmah posle utakmice sam dobio ponudu da pređem u izraelski klub. Njihova menadžerka mi je odmah ponudila ugovor i ja u tom momentu nisam bio spreman da odmah odlučim. Njima se žurilo, tako da od tog posla nije bilo ništa i ja sam se vratio u OFK Beograd.
U sezoni 2011/12 je došlo vreme da se Trivunović okuša u inostranstvu. Konkretno bilo je to u azerbejdžanskoj Gabali.
-To je bio mlad klub koji je osnovan 2005. godine. Klub je bio fantastično organizovan, imali su prelep stadion, uslove, ali za život je bilo katastrofa. Nije bilo nigde ništa. Bili smo smešteni u hotelu, odakle smo odlazili na stadion na treninge i utakmice i potom se vraćali u hotelsku sobu. Taj period mi je bio baš težak u životu, jer mi se nekako u to vreme i rođeni brat teško razboleo. To me je možda sputalo da napravim dužu inostranu karijeru, ali eto… U Azerbejdžanu sam jedva izdržao godinu dana.
Usledio je posle Azerbejdžana poziv da se vratite u Vojvodinu, a dobili ste i ponudu da ponovo obučete dres OFK Beograda?
-Zvezdan Terzić me zvao da se vratim u OFK Beograd gde sam proveo jednu sezonu. Mislim da mi je to bila ipak greška, jer nije bilo dovoljno poštovano sve ono što sam do tada pružio OFK Beogradu. To sam osetio na svojoj koži, nisam igrao toliko, ali će mi OFK Beograd, i pored toga, uvek biti u srcu.
Sezonu 2013/14 je Trivunović odigrao u dresu subotičkog Spartaka, a onda je usledio poziv iz Bačke Palanke.
-Zvao me je Meša Čeković jer je Bačka tada ušla u Prvu ligu Srbije. Na njihov poziv sam obukao plavi dres i bio je to prelep period moje karijere. Prvu sezonu nismo uspeli da uđemo u Superligu, ali smo u drugoj sezoni zauzeli drugo mesto iza kruševačkog Napretka i domogli se fudbalske elite. Imali smo dobru ekipu, bilo je tu dosta igrača iz okruženja. Imali smo gotovo na svakoj utakmici pun stadion, a u sezoni 2015/16 smo igrali Kup utakmicu sa Crvenom zvezdom u Bačkoj Palanci. To je bio zaista fantastičan fudbalski doživljaj i bilo je tu dosta pomešanih osećanja jer sam igrao protiv svog bivšeg kluba. U jednom trenutku je dosuđen jedanaesterac za nas i loptu sam na belu tačku namestio ja, ali je golman Zvezde Kahriman odbranio moj šut. Na kraju sam se možda i malo razočarao, jer sam dao puno Bačkoj. Očekivao sam da ću ostati u Bačkoj, ali sada ne želim da se vraćam u to vreme. I dalje sam deo Bačke, treniram decu i to mi predstavlja zadovoljstvo.

Nakon plavog dresa Bačke, Trivunović, sada u poznim igračkim godinama, još jednom oblači dres Lavova iz Čelareva. Fudbalsku karijeru je potom nastavio u Hajduku iz Divoša, da bi u smiraj fudbalske karijere odlučio da pomogne svom matičnom klubu iz Nove Gajdobre. Bio je jedno vreme igrač, kapiten i trener ekipe koja je ušla u PFL Sombor. Igračku karijeru je okončao proleća ove godine u Kulpinu sa kojim je osvojio prvo mesto u MFL Bačka Palanka.
D. Zorić



