VAGA-MONT ime koje je obeležilo jednu eru

Vasa Panić je završio metaloprerađivačku školu u Novom Sadu, smer -vage. Tada je malo zainteresovanih bilo za taj smer. Po završetku škole, radio je u jednom servisu gde je učio zanat, nakon toga je prešao u drugi servis gde je radio oko 4 godine te se nakon toga odlučio da u Bačkoj Palanci 1976. godine otvori svoj servis. Kako nam je pričao, tog toplog majskog dana u svojoj domaćinskoj kući u Despotovu, on je jedini doneo svoj zanat u opštinu Bačka Palanka u istoriji bačkopalanačke opštine.


-Proslavio sam ime Bačke Palanke kroz svoj posao, kasnije i moje selo Despotovo. Kada sam pokrenuo servis, održavao sam vage u celoj Vojvodini, čak sam i u Crnoj Gori održavao vage jednom kombinatu u Bijelom polju i to 15 godina. Najduže radim sa Podunavljem iz Bačke Palanke, ove godine je 50 godina kako sa njima sarađujem, kako ima servisiram vage. Mislim da ni sa jednom firmu nisu toliko dugo sarađivali, a postoje oko 80 godina. Od drugih firmi bih izdvojio nekadašnji Iteks iz Iloka, VU Karađorđevo, Hipola u Odžacima, Pik Bečej, Agro Bačka i druge poljoprivredne zadruge, zatim Senta, Kanjiža… – navodi Vasa.

Godinama je VAGA-MONT radio sa velikim firmama, a sa svega dva radnika. Vasa Panić tvrdi da je njegova firma najstarija što se ovog posla tiče i da je on sam jedan od najstarijih vagara. On servisira sve vrste vaga, kaže kako je u Podunavlje uveo elektronske vage i radi uglavnom sada elektronske, dok za mehaničke se retko javljaju. Pitali smo ga da li više da verujemo novim ili starim vagama:

-Sve ima svoje prednosti i mane. Ranije su na pijacama morali da imaju vage koje su tačne i overene, odnosno baždarene. Međutim sada kupuju uglavnom kineske vage i tu više nema kontrole, a takve vage mere razliku i do 2 kilograma. To su vage po principu „dok rade rade“. Tu nema trenutno nekog zakona koji bi to uredio, to nije dobro ni za državu.
Vasa Panić je inače veliki humanista, mnogo je pomagao razvoj sela, nešto od svog novca, a znao je često da pozove i prijatelje na „pozicijama“ koji bi donarali nešto.

-Kad je Braca Kertes, koji je inače bio moj jako dobar prijatelj, izbacio stolice iz Doma u Bačkoj Palanci kako bi stavili nove, ja sam uzeo te stare. Tada su bile smeštene u prostorije Podunavlja, bilo je 260 komada i ja ih donesem kod mene, nađem materijal za presvlačenje i sredimo ih i stavim u Dom kulture u Despotovou, gde smo i grejanje uveli, okrečili ga. Kada sam bio u Opštini potpredsednik Izvršnog odbora, obezbeđivao sam i ogrev i peći, zatim sam 400 kvadrata taftinga koje mi je obezbedio Nikola Škrbić, stavio u Dom i betonirao, promenio prozore….

Dok Vasa prebira uspomene, koju će pre da istakne kao važnu, a sve su bitne, gospođa Vera tiho dobacuje „i penzionerski dom je sredio i tribine na stadionu…“

-Park kod crkve sam sredio koliko sam mogao, crkveni dom, klupe, bedem, pa i groblje sam sređivao, česmu u selu, ma svašta…

Vasa tvrdi da je ostavio duboke i neizbrisive tragove u poslu i donatorstvu, da je pomogao kome je mogao, da je kroz posao stekao veliki broj prijatelja. Između ostalih spominjao je Maju Gojković, predsednicu pokrajinske vlade, kao i Igora Mirovića, profesora Lekovića, koji je bio dekan Ekonomskog fakulteta u Subotici i Novom Sadu.

Firma VAGA MONT 26. avgusta puni 49 godina i sada je Vasa jedini zaposleni u njoj. Ima 54 godine plaćenog radnog staža, a u penziji je 15 godina već. Imao je dosta učenika koje naučio vagarskom zanatu, posebno je ponosan na dvojicu koja rade u Vagaru u Novom Sadu i tvrdi da su najbolji majstori.

Vasa Panić je inače bio i član Upravnog odbora Nedeljnih novina, te su mu novine stoga posebno drage. Bio je i predsednik Upravnog odbora Zone, Komisije za saobraćaj opštine Bačka Palanka, učestvovao je 15 godina u radu SPS-a, a kako sam kaže nema falkutet, ali se vladao domaćinski.

-Kad dođem sada nekad u zgradu Opštine pa mi mali Pilipović kaže „Čika Vaso vrati se u Opštinu da završiš ovo gore, da imamo kancelariju“ – smeje se Vasa i nastavlja:

-Dosta sam u Opštini tada uradio, taj poslednji sprat se tada nazidao, uveli smo centralu, grejanje, nameštaj…Goran Hadžić je bio moj prijatelj, Mika Jović je bio moj veliki prijatelj, čuli smo se veče pre nego što će umreti. Toliko mi je žao bilo …. Pavičića jako volim i poštujem mnogo puta smo bili zajedno na putu. Boško Perošević koji je bio predsednik Vlade je takođe moj veliki prijatelj, bio sam poslanik za Despotovo, Pivnice, Savino Selo i Kucuru, tada su sa mnom iz Bačke Palanke bili poslanici Škorić, Krneta i pokojni Peško. Kada je sednica Vlade, Boško se jedino sa mnom izljubi i pozdravi i svi gledaju. Preko Boška sam i obezbedio dva kompjutera za školu u Despotovu, te 1998. godine je Despotovo prvo u opštini imalo kompjutere.

Poznaje Vasa mnogo ljudi, pa je i sa Jorgovankom Tabaković razgovarao jer je njen suprug Dragan radio tada u JKP Komunalprojekt u Bačkoj Palanci, dok je ona tada radila u Pošti. Preko Jovanke je kako kaže uveo i centralu u Despotovo. Učestvovao je i u izgradnji objekta gde su sada prostorije Mesne kancelarije, međutim kako navodi, zgrada je trebala imati drugačiju namenu.

-Prema projektu koji ja još uvek imam, bilo je da se dole napravi sala za venčanje, mesna zajednica i mesna kancelarija. Ja tada zovem pokojnog Dragana Kuljića iz Nove Gajdobre iz Tehnoinvesta, ja mu kažem imam neke izmene za ovaj projekat, pošalji mi inženjera da vidim da li može, razmišljam da napravimo dva stana gore, da se golubovi ne sakupljaju. Dva stana sam planirao za doktora i za profesora engleskog. Kaže inženjer može i mi napravimo dva stana, a ovi danas su salu za venčanja pretvorili u zabavište, a gore idu ljudi od 70 godina na stepenice u Mesnu kancelariju. Doktora imamo samo dva dana u nedelji, šta smo mi doživeli… Kada sam bio poslanik odmah sam obezbedio novu stolicu za zubara, u Pivnice auto za Ambulantu, i mi danas u 21. veku imamo dva dana doktora i to ne uvek istog, ni apoteku nemamo… Jako je važno imati prijatelje jer ja sam od svojih prijatelja dobijao za Despotovo sve što sam tražio.

„Nemoj da ne svratite kad dolazite u Despotovo“ – ovim rečima su našu ekipu ispratili Panići iz Despotova. Stajali su Vera i Vasa na kapiji i mahali. Ugostili su nas domaćinski, Vera je napravila savršeno ukusne kiflice i mini pice, pa kolače…Naravno da ćemo svratiti opet, na šoljicu razgovora i Verinu kuhinju.

D. Babić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *