U susret praznicima – Oliverini ručno pravljeni vilenjaci

Olivera Marić iz Bačke Palanke još kao dete naučila je krojački zanat. Umeće na mašini za šivenje spojila je sa kreativnošću pa iz njene radionice poslednjih nekoliko godina izlaze lutke, zeke, vilenjaci i druge zanimljivi predmeti.


Sasvim slučajno, kao i sve ljubavi što se dese, Olivera je počela sa izradom lutkica. Napravila je prvo nekoliko novogodišnjih vilenjaka, koji su u firmi u kojoj je zaposlena naišli na veliko oduševljenje. To joj je, kaže, bio vetar u leđa pa je odlučila da se usavrši, nastavi sa izradom i to iskoristi kao dodatni vid zarade.

-Počela sam zbog dodatne zarade, a sada obožavam da ih radim. Prvi vilenjaci koje sam napravila bili su amaterski, da tako kažem, sada to mnogo pedantnije i lepše izgleda. Eksperimentisala sam u početku dok nisam usavršila i sada uživam u tom poslu, rekla je Olivera za Nedeljne novine.

Vilenjaci su, kako kaže, njena specijalnost iz razloga što se najviše traže, ali je i povodom uskršnjih praznika napravila i veći broj zeka od fine, šarene tkanine.

-Vilenjaci su za mene lično stvarno najlepši, nekako svečani i mekani. Moram da kažem da ga nije baš jednostavno napraviti, to je čitav proces, počev od krojenja, šivenja i osmišljavanja kako će da izgleda na kraju. Onda to sve treba sprovesti u delo, tako da ipak traje to duže nego što većina ljudi misli. Nekada koristim reciklirani materijal, ali uglavnom u poslednje vreme kupujem razne vrste materijale počev od platna, čoje, krzna i ćebastih materijala, dodaje ona.

Do sada naša sagovornica nije imala priliku da izlaže svoj ručni rad, ali zainteresovanih koji cene ručni rad, kako kaže, ima dovoljno.

-Uglavnom je to prodaja poznanicima, kolegama, a sada i preko društvenih mreža ima zainzetesovanih. Nemam baš vremena za reklamu, pošto sam u radnom odnosu pa ne stižem na sve strane. Kupci izuzetno cene ručni rad, uvek radije kupuju kod mene nego u prodavnicama.

Oko praznika posla najviše ima, pa nas Olivera na društvenim mrežama gotovo svakodnevno obraduje sa novim, lepšim članom vilenjačke družine. Ponekad je teško ispoštovati sve narudžbine, ali bez muke i truda, tvrdi naša sagovornica, nema ništa.

Kako smo već naveli, Oliveri je ovo dodatni posao, ona ima posao u jednoj firmi, ali smo je svakako pitali za mišljenje da li se od kreativnog krojačkog rada danas može živeti.

-Od ovog zanata ja ne bih mogla, a možda ima neko ko živi samo od toga. Meni je to dodatna zarada, da za praznike imam malo više prihoda, taman za poklone unukama, deci i za sve ostalo naravno, zaključila je Olivera Marić.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *