U Nemačkoj radi, a Bačku Palanku nosi u srcu

Bačkopalančanin Strahinja Ljiljak po završetku osnovnih studija na Fakultetu tehničkih nauka odlazi u Nemačku gde i danas živi i radi. Ipak, svoju Bačku Palanku ne zaboravlja, te je posvećen istraživanju lokalne istorije, a nedavno je vrednim poklonima obogatio Zavičajno odeljenje Narodne biblioteke „Veljko Petrović“. Iako njegova struka nije vezana za istoriju, svestan je koliko je upravo ona važna za svakog pojedinca u lokalnoj zajednici pa je zahvaljujući Strahinji važna istorijska građa postala dostupna svim Bačkopalančanima.
Početkom ove godine, dr. Predrag M. Vajagić i Strahinja predali su početkom ove godine biblioteci istorijsku građu. Nekoliko meseci pre toga Strahinja je biblioteci poklonio i primerke prvih novina koji su izlazili na teritoriji opštine Bačka Palanka.
-Konkretno u pitanju su tri knjige „150 godina Bačke Palanke“ iz 1930, „Sećanje na Palanku“ iz 1958. i „Palanka na Dunavu“ kao i digitalizovani primerci palanačkih novina „Straža“ i „Domovina“. Ono što mene najviše raduje, što smo uspeli da otkupimo veliki broj palanačkih novina, tako da je fond naše biblioteke sada obogaćen sa primerima novina od 1905. do 1918. i od 1936. do 1941. Nažalost, ovde nisu svi brojevi obuhvaćeni, ali preko 1000 stranica palanačke istorije je sad dostupno našim sugrađanima, priča Strahinja za Nedeljne novine.
On dodaje da su ovi novinski brojevi bili dostupni na Institutu za međunarodne odnose u Štutgartu, Nemačkoj nacionalnoj biblioteci u Lajpcigu i u arhivu Budimpešte. Sva ova literature je štampana na nemačkom jeziku i daje nam uvid u jednu, kako kaže, zaboravljenu ili bar ne toliko poznatu istoriju našeg grada – bar ne široj palanačkoj javnosti.
-Ako sam sad demotivisao vaše čitaoce rekavši da je literature na nemačkom, mogu da ih utešim i kašem, da je dr. Predrag M. Vajagić uradio prevod „150 godina Palanke“ Nikolausa Hepa na srpski, te da su primerci ove knjige dostupni isto u biblioteci. Iskreno se nadam, da ćemo možda kroz ovaj tekst motivisati naše Palančane, da se informišu o lokalnoj istoriji, pošto Palanka zaista ima šta da ponudi, kaže Strahinja.
Strahinja je po zanimanju elektroinženjer. U Nemačku je otišao nakon završenih osnovnih studija u Novom Sadu i kako navodi, imao je sreće jer je dobio stipendiju nemačkog društva za akademsku razmenu.
-Iz Novog Sada sa Dunava prešao sam u Magdeburg na Elbu i na Univerzitet Otto-von-Guericke. Nakon završenih studija, ostajem u Nemačkoj, što zbog posla, što zbog supruge. Pre par meseci sam se sa porodicom preselio u okolinu Ulma, te sam se samim tim opet vratio na Dunav, dodaje on.
Strahinja je u Bačkoj Palanci završio Tehničku školu „9. maj“, a iako je to bilo davno, on koristi svaku priliku da poseti nekadašnju školu, podseti se srednjoškolskih dana, ali i održi predavanje sadašnjim đacima. Tako je bilo tokom poslednje posete, koju je bivši đak tehničke škole iskoristio i da uruči donaciju.
-Jako volim da posetim moju školu, jer sa njom povezujem najbolja sećanja. Uvek mi je drago da se vidim i da popričam sa mojim profesorima, a najviše me interesuje da vidim moje buduće kolege. Po njima mogu da procenim šta nam je za očekivati u budućnosti. Sve dok rado odlazim u moju školu, znači da sam zadovoljan svojim budućim kolegama. Što se tiče moje poslednje posete školi, imao sam čast da održim jedno predavanje o izazovima u elektro-energetskim sistemima. Nadam se da sam uspeo da ubedim neke od ovih učenika da nastave svoje školovanje u oblasti energetike ili da dalje usavršavaju svoja praktična znanja u ovoj oblasti. To je ta velika prednost „9. maja“, što po završetku ove škole, učenici mogu da biraju, da li će da studiraju ili će da odaberu zlatni majstorski posao, rekao je naš sagovornik.
Pored predavanja, Strahinja je Tehničkoj školi „9. maj“ uručio i novčanu donaciju koja će biti iskorišćena za školski projekat.
-Druga stvar koja je bila bitna da obavim u školi, je finalizacija moje donacije školi, koju sam obećao povodom 100-godišnjice elektrifikacije Bačke Palanke. Naime, krajem 2023. godine „9. maj“ je na jedan jako originalan način obeležio 100 godina elektrifikacije grada. Tada su na prijemu u školi bili mnogi gosti iz privrednog i kulturnog života Palanke. Tom prilikom sam ja direktorici uručio improvizovani ček sa određenim novčanim iznosom. Ta sredstva su bila prebačena na račun škole, a sada sam bio u školi da lično potpišem ugovor, kako bi škola mogla da iskoristi ova sredstva. Ovo je jedan mali doprinos jednom školskom projektu. Nadam se da će u skorijoj budućnosti ovaj projkat biti i realizovan, tako da i oni koji nisu bili na proslavi 100-godišnjice mogu da saznaju o čemu se radi, priča Strahinja Ljiljak.
Strahinja nam je ispričao i jednu anegdote tokom poslednje posete Tehničkoj školi.
-Moj razredni starešina me predstavlja učenicima i govori kako je moja generacija bila bolja od sadašnje, kako su sa nama mogli da rade teže zadatke i da su sada kriterijumi oslabili. Na to sam morao da se nasmejem, jer su to iste one reči koje su i nama govorili. Na kraju predavanja mi je prišao jedan od učenika, a profesor ga predstavlja kao našeg budućeg premijera. Toliko o tome koja generacija je bolja. Imamo dobru decu i na njih možemo da budemo ponosni, tvrdi Strahinja.
Sa aktivnostima vezanim za Bačku Palanku Strahinja će nastaviti i ubuduće. Zahvalan je ljudima koji čine dobra dela jer na taj način motivišu i ostale na isto, čime se dobrota umnožava.
Ništa od ovoga ne bi bilo ni realizovano, da nije bilo tih ljudi koji mene motivišu. Koja je svrha svega ovoga? Da pokažemo da se kroz male akcije, može puno postići i da se dobra namera samo multiplicira, jer svako dobro delo podstiče druge na slično. Tako je mene možda podstako jedan moj komšija iz Minhena, a o kome ste vi pisali, koji je za vreme velikog nevremena donirao određena sredstva Crvenom krstu Bačka Palanka, tako da se i ja sad nadam da će i moja donacija ili akcije motivisati nekog drugog na slično, zaključio je naš sagovornik.
D. J. Bujak



