Trubarane greje zavičaj i kada oktobar zahladi

Ni hladnoća poslednjeg oktobarskog dana nije sprečila Trubarane da se okupe u Bačkoj Palanci. Uz razgovor, druženje i uspomene na zavičaj, ljudi poreklom iz Trubara, njihovi potomci i prijatelji sela još jednom su pokazali da se bliskost može sačuvati i daleko od mesta iz kojeg su potekli.
U mnogim palanačkim porodicama Rodića, Babića, Boltića, Rokvića, Zeljkovića i drugih žive priče i sećanja na Trubar. Za stolovima su se našli i brojni prijatelji i kumovi — neki koje sa selom povezuje poreklo, a drugi koje sa Trubaranima vežu dugogodišnje prijateljstvo i bliskost. Tako je zavičajni skup postao mesto susreta svih kojima su ti ljudi i njihov kraj prirasli srcu.
Druženje je 31. oktobra organizovalo Zavičajno udruženje Trubarana, osnovano u maju ove godine. Želja je da udruženje poveže ljude, sačuva porodične priče i običaje i pretvori ljubav prema zavičaju u konkretnu pomoć. Dobrodošli su prijatelji Trubara i svi koji žele da doprinesu njegovoj obnovi.
Na skupu su predstavljeni dosadašnji rad i finansijski izveštaj, a razgovaralo se i o upotrebi prikupljenih sredstava. Među predlozima su paketi pomoći za ugrožene stanovnike sela, nakon provere kome su potrebni, podrška obnovi crkve i dodatni doprinos obnovi puta. Zajednička želja je da se pomoć usmeri tamo gde će najviše značiti ljudima koji u Trubaru žive.
Posebno mesto u razgovoru imao je Sveti sveštenomučenik Ilija Trubarski, nekadašnji trubarski sveštenik Ilija Rodić. Srpska pravoslavna crkva pribrojala ga je liku svetih 2025. godine, a prva liturgijska proslava održana je 9. maja ove godine. Njegov praznik, koji se obeležava 9. maja, Trubarani vide kao novi podsticaj za okupljanje, očuvanje duhovnog nasleđa i povratak zavičaju. Predloženo je i organizovanje zajedničkog odlaska na narednu proslavu.
„Voleli bismo da naša druženja ostave trag i u samom selu — da nekome olakšamo svakodnevicu, pomognemo obnovu i damo razlog više da se u Trubar dolazi. Posebno pozivamo ljude poreklom iz drugih mesta u okolini Drvara da budu naši gosti. Možda baš iz takvih susreta izrastu nova udruženja i akcije za njihova sela. Svi bismo bili srećni da se u našem kraju obnavljaju kuće, putevi i mesta okupljanja i da se u njih vraća život”, poručuju iz udruženja.
Jer zavičaj živi i u onome što za njega učinimo: u poseti starom komšiji, popravljenom putu, sačuvanoj fotografiji i detetu koje prvi put upozna selo svojih predaka.
Izvor i foto: Zavičajno udruženje Trubarana



