Tragedija koju Obrovčani pamte

Bačkopalanački hroničar, Leonard Nemet, 2022. godine objavio je knjigu pod nazivom „Kolekcionar palanačkih uspomena“, u kojoj su sabrane brojne priče iz prošlosti Bačke Palanke i okolnih mesta. Nemet je autor više ovakvih knjiga, a „Kolekcionar palanačkih uspomena“ konkretno obuhvata nekoliko celina – o vatrogastvu u Bačkoj Palanci, kulturno-istorijskoj topografiji Bačke Palanke, vremenu Velikog rata na našim prostorima, o životima poznatih Bačkopalančana ali i zanimljive i nikad ispričane priče naših sugrađana.
U delu knjige „Put do pakla i nazad“ Leonard Nemet preneo je svedočenje o životu i tragičnoj smrti Bogdana Brace Petrovića iz Obrovca.
Bogdan – Braca Petrović (1932-1985)
Hladne januarske noći 16/17. 1985. godine, odjeknula je strašna vest Obrovcem, o nestanku bračnog para Bose i Bogdana – Brace Petrovića. Dodatno je ova vest mistifikovana činjenicom, da su Petrovići živeli mirnim, idiličnim životom, okruženi pažnjom i simpatijama Obrovčana, bez sukoba i svađa sa komšijama i članovima školskog kolektiva u kome su radili. Svu tragičnost ovog događaja, tužnim sećanjima na porodičnu tragediju i dragim uspomenama na Petroviće, oživeli su njihovi prijatelji posle 30 godina, uz čiju pomoć napisah ovu sagu.
Bogdan Petrović-Braca, rodio se u Obrovcu maja 1932. godine u skromnoj zemljoradničkoj porodici, od oca Stevana i majke Zagorke Petrović, rođ. Beljin. Osnovnu školu završava u rodnom selu 1946. godine upisuje Učiteljsku školu u Somboru, koju u januaru 1951. godine (na polugodištu završne pete godine), koristeći mogućnost prevremenog zapošljavanja, napušta i odlazi, po nalogu Ministarstva prosvete FNRJ, na rad u Pančevo, u Područnu školu Pančevački rit…
…Na predlog direktora Milana Kozomore, Braca iz Deronja prelazi 1959. godine u obrovačku osnovnu školu, gde kratko vreme učiteljuje, uključuje se u sportski život sela (igra za FK „Borac“) i postavljaju ga za nastavnika fizičkog vaspitanja. Bogdan – Braca Petrović ženi se 1962. godine, sa učiteljicom Bosom Ignjatović iz Aleksinca sa kojom dobija kćer Tamaru, koja će im podariti unuka, ali posle njihove tragične pogibije. Braca uz rad završava Višu pedagošku školu u Novom Sadu, smer fizička kultura i telesno vaspitanje, a nešto kasnije i DIF, takođe u Novom Sadu 1979. godine i stiče zvanje profesora.
Odlazak u legendu i smrt
Kada je Braca zakoračio u stvaralački period života, u obrovačkoj školi postiže sa osnovcima rezultate, koji i danas, posle pedeset godina izgledaju kao naučna fantastika. Već 1963. godine višebojci OŠ „Žarko Zrenjanin“ iz Obrovca, na opštinskom i pokrajinskom takmičenju, osvajaju prva mesta, a na pionirskom višeboju Republike Srbije 1964. godine, su takođe prvaci. Na pionirskom takmičenju u višeboju, 1965. godine u organizaciji DTV „Partizan“, obrovački osnovci, u ženskoj i muškoj konkurenciji, sa svojim nastavnikom, Bogdanom-Bracom Petrovićem postaju prvaci Jugoslavije.
Ovaj sportski uspeh jednog sela, ušao je u istoriju školskog sporta u Jugoslaviji, a čije posledice ostavljaju traga kroz generacije obrovačkih sportista. Braca bi sigurno bio ponosan na činjenicu da mnogo godina posle njegove tragične smrti, Obrovac ima tri svetska prvaka (Miloš Maksimović, Slobodanka-Boba Obradović i Maksim Buculjević), u različitim sportskim disciplinama, fudbalere u Super i Prvoj ligi i rukometaše u renomiranim evropskim klubovima.
Dolaskom Brace Petrovića za nastavnika „fizičkog“, sport u Obrovcu, i to ne samo kod dece i omladine, postaje „najvažnija sporedna stvar u društveno-zabavnom životu sela“. Njegova posvećenost, entuzijazam, stručnost, organizatorske sposobnosti, autoritet, rezultirali su masovnošću (kvantitetom), što je neminovno dalo kvalitet. Zahvaljujući Braci, sportska infrastruktura škole i sela je podignuta, za ono vreme, na zavidan nivo (ponekad na ivici dozvoljenog i legalnog), bez koje bi ljudski potencijal bio hendikepiran i lišen vrhunskih sportskih rezultata.
Bogdan-Braca Petrović se ne zanosi postignutim, preuzima trenersku palicu od svog kuma prof. Milana Stanojeva u FK „Borac“ iz Obrovca, u takmičarskoj sezoni 1969/70. godine….
…Do poslednjeg daha svog kratkog života, Braca je bio promoter, organizator i učesnik sportske rekreacije i zdravog načina života. Alkohol nije konzumirao, pušenje je prezirao, u ishrani umeren bio – zdravo se hranio , sportski oblačio, sa roditeljima u kući živeo i posvećen svojoj porodici bio. Hedonizam Bogdana-Brace Petrovića se svodi na lov i ribolov, odlazak na fudbalske utakmice Prve savezne lige (bio je navijač FK „Vojvodine“ iz Novog Sada), na partije preferansa i duge svakodnevne šetnje u prirodi.
O porodičnoj tragediji bračnog para Petrović, ispredane su razne priče, što me je navelo da potražim službene podatke, od danas već penzionisanog inspektora MUP-a Bačka Palanka, Bojana Gluvića, Obrovčana – Bracinog prijatelja koji je vodio istragu o nemilom događaju.
„U prvim jutarnjim satima 17. januara 1985. godine, dobio sam nalog da sa istražnim sudijom Đorđem Vujičićem i tehničkom ekipom forenzičara, istražimo mesto nesreće i utvrdimo činjenično stanje. Na zaleđenom kanalu DTD, od mosta jedan kilometar prema Gajdobri, pronašli smo tragove na tankom snegu (koji je pao po zaleđenom koritu kanala) – levom stranom, muškarca u zimskoj obući, a bliže desnoj obali, tragove ženske obuće, drugih tragova nije bilo. NN lica, verovatno ribokradice, su prosekle otvor u ledu, kako bi postavili mrežu (metlicu – grunt), u vodu, na kojoj se kasnije „uhvatila“ ledena pokorica, a kako je u međuvremenu pao tanak sloj snega, kasnije se ispostavilo, zlosrećna Bosa je direktno naišla na otvor u ledu i prva upala u vodu. Braca, koji je bio na levoj strani kanala potrčao je da joj pomogne, skočio za njom u vodu i pokušao da je pronađe ispod leda. Ljudi iz sela, Đorđe i Mihajlo Kozomora, Đorđe i Joca Jovin i drugi su pokušali čakljama („mačak“) da zakače tela ispod leda, ali su uspeli iz vode da izvuku samo Bracinu lovačku pušku i na ledu pronađu Bosinu kapu, što je otklonilo svaku sumnju o identitetu nastradalih. Sledećeg dana, posle natčovečanskih napora vojnih ronilaca, prvo je pronađeno telo Bogdana, a 19. januara i Bose Petrović. Lekar je na licu mesta konstatovao uzrok smrti – davljenje u vodi, bez bilo kakvih drugih tragova nasilne smrti“, završava svoju tužnu priču Bojan Gluvić…
…Svake godine od 1989. u čast Bogdana-Brace Petrovića, pod njegovim imenom u okviru manifestacije „Dani Sv. Pantelejmona“, u Obrovcu se održava turnir u velikom fudbalu, ne dajući zaboravu njegov lik i delo.
Autor: Leonard Nemet, odlomak iz knjige „Kolekcionar palanačkih uspomena“



