Sveti Luka i četiri granična prelaza

Poslednjeg dana oktobra, proslavili smo pravoslavni praznik posvećen Svetom Luki. U našem narodu to je česta krsna slava, a nemalo ljudi i u našoj opštini proslavlja tog sveca kao zaštitnika svog doma i porodice.
Već godinama unazad, Svetog Luku proslavljamo kao gosti kod prijatelja u Neštinu. Sama činjenica da pored dobrog raspoloženja jer ste pozvani da sa jednom porodicom obeležite njihovu krsnu slavu i nekog prikladnog poklona, za odlazak treba da ponesete i pasoš mnogima je već čudna. Ista opština, a četiri granična prelaza.
I teško je da jedna slava u Srba prođe bez komentarisanja politike, hvaljenja i kuđenja, ali nije se te večeri komentarisala politika u Neštinu, nego realni, svakodnevni problemi koji imaju svi stanovnici tog naselja. Granični prelazi, pasoš taman kao i novčanik važan, kolone kamiona, gužve zbog praznika, đaci u autobusu koji svakodnevno putuju do škole baš preko ta četiri granična prelaza pa puta dva.
Granični policajci imaju i svoje nadimke, pa su gosti na slavi, oslovljavajući ih baš tako, prepričavali kakav je ko od njih, ko ume biti ljubazan, čija smena je najgora, te kako se češće dešavalo da su prijatniji susedni od domaćih policajaca. Nailaze na razumevanje, ali nailaze i na brojne probleme.
Svi su svesni da je jedino najbolje i trajno rešenje dugo čekani, a ne tako davno i obećani, novi most preko Dunava. A kada se spomene most, Neštinci spuste pogled, kažu: „Daj Bože, ali čisto sumnjam. Možda ga ova naša deca dočekaju, ali mi – teško“.
Nije nešto što nismo znali do sad, ali ova priča sa slavske trpeze u Neštinu, samo je podsetila da sve granice među nama ljudima čine samo neki propisi ispisani na papiru. Na kraju, svi smo mi od krvi i mesa, pa ako se baš nikad ne potrudimo da olakšamo nekom život, bilo da je sa ove ili one strane granice, onda granice crtamo na duši.
Ono što krasi pravoslavne porodice je krsna slava, a ono što krasi krsnu slavu, jeste da se svaka priča, koliko god ozbiljna i tmurna bila, nekako okrene i završi osmehom. Posle priče o mostu i problemima sa kojima se Neštinci svaki dan suočavaju, podsetili smo se kako su se domaćin i domaćica upoznali, kako su izgledala druženja sa onima koji su im danas kumovi i kako su poslovi sklopili prijateljstva koja se neguju godinama.
D. J. Bujak



