Sportska priča o porodici Bošković (Simić)

Porodica Bošković iz Bačke Palanke predstavlja simbol posvećenosti sportu i zdravom načinu života, pre svega i sportskog uspeha. Trenutno, tri generacije Boškovića se aktivno bave sportom. Najstariji među njima je Slobodan Bošković, nekadašnji višestruki prvak SFRJ u partizanskom višeboju, njegova ćerka Jasmina Simić (rođena Bošković) koja se u petoj deceniji života, još aktivno bavi rukometom i njen sin bokser Rastko Simić.
Slobodan Bošković spada među najbolje sportiste pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Rođen je 1941. godine i bio je nastavnik fizičkog vaspitanja. Deceniju i po dominirao je u partizanskom višeboju u SFR Jugoslaviji osvajajući prva mesta.
-U partizanskom višeboju ima osam disciplina, trčanje na 100 i 1.500 metara, bacanje kugle ili bombe. Tu su i gimnastičke discipline, razboj i vratilo, a bio je i specijalni poligon. Sa takmičenjem sam počeo 1958. godine, a poslednju titulu osvojio sam 1971. godine, priča nam Slobodan Bošković.
Nekadašnji prvak SFRJ duboko je zagazio u devetu deceniju života. Radni vek je proveo u prosveti gde je bio nastavnik fizičkog vaspitanja, a u penziji je već više oko dve decenije.
Bošković se tada takmičio za Društvo za telesno vaspitanje „Partizan“ iz Bačke Palanke koje je iznedrilo čitav niz uspešnih sportista. Bačkopalančane su na takmičenjima predvodili profesori Vlastimir Vesković i Boro Karanović. Nakon više od pola veka, ostale su mu samo slike, pomalo požutele, i sećanja.
-Bila su to lepa vremena. Prošli smo celu veliku Jugoslaviju i svake godine smo osvajali zastave Maršala Tita. Kada sam osvojio poslednju titulu prvaka SFRJ, 1971. godine, priznanje mi je uručio Svetozar Vukmanović Tempo. Prvak Vojvodine i Srbije bio sam stalno. Možda sam nekada kiksnuo, ali sam u principu bio nepobediv u partizanskom višeboju. Posle je taj višeboj jednostavno nestao sa sportske scene. Najžalije mi je od svega što nikada nisam dobio Oktobarsku nagradu Opštine Bačka Palanka ili Spartakovu nagradu, sa setom u očima priča Slobodan Bošković.
Nekada vrsni sportista nije bio član Saveza komunista i nije se, poput drugih, nigde gurao i nikad se niko nije setio da mu uruči neko sportsko priznanje. On je to svakako zaslužio. Bila su to neka druga vremena. Sada se živi na neki novi, moderniji način života u kome se malo pažnje posvećuje fizičkoj aktivnosti, a upravo je Slobodan Bošković radio u prosveti u tom segmentu.
Za Jasminu Simić rukomet predstavlja sve. Iako je prevalila 40. godinu života, Jasmina (1979) i dalje uspešno igra za Bijeljinu. Za skoro tri decenije bavljenja rukometom, Jasmina je imala i tri porođaja. I pored toga je nastavila aktivno da se bavi sportom.
-Velika želja i ljubav prema rukometu i podrška moje porodice omogućila mi je da se vratim, pa čak i prevaziđem nivo koji sam imala pre porođaja, kaže Jasmina, a na pitanje kako je to baviti se sportom posle 40. godine života odgovorila je:
-Bavljenje sportom samo od sebe nije lako, ima puno odricanja i žrtvovanja, ali kada nešto zaista istinski volite, ne predstavlja vam problem baviti se sa tim ni posle 40. godine. Vremenom to postaje način i jednostavno sastavni deo života. Sa ovim teretom godina, teško je održati dobru formu, da ona bude na zavidnom nivou, ali se sve postiže kada imate željenu motivaciju. Najteže mi je bilo kada sam posle tri trudnoće i pauze od osam godina ponovo počela da se bavim rukometom, kaže za „Nedeljne novine“ i portal „Klik na vesti“ Jasmina Simić.

U svojoj prebogatoj igračkoj karijeri Jasmina je igrala u velikom broju klubova. Karijeru je počela u nekadašnjem Nopalu kod trenera Dragana Kuburovića, a posle je nastupala i za Maglić, Loznicu, Valjevo, Rumu, a trenutno igra za Radnik iz Bijeljine.
-Iskreno, slabo pamtim godine, tako da ne znam u kojim sam periodima igrala za koji klub. Najveći uspeh u karijeri mi je ulazak u Prvu ligu sa Nopalom, a bila sam i najbolji strelac Juniorskog prvenstva Jugoslavije 1998. godine, a tu je i plasman sa Maglićem u Prvu ligu. Sa Loznicom sam pre trinaest godina izborila plasman u Prvu ligi Srbije i iste godine bila sam najbolji strelac Druge lige. U svojoj karijeri sam dva puta proglašavana za najbolju sportistkinju Loznice i to smatram za možda najveći uspeh u svojoj sportskoj karijeri, kaže naša sagovornica.
Ljubav prema sportu nasledila je od oca Slobodana, a Jasmina trenutno živi i radi u Loznici gde predaje fizičko vaspitanje u osnovnoj školi. Ujedno je i trener mlađih kategorija u rukometnom klubu. Njen suprug Vuk Milisav Simić boksom se bavio dvadeset godina i za to vreme postigao je zapažene rezultate. Bio je sedmostruki prvak države u lako teškoj i teškoj kategoriji. Šesto mesto zauzeo je na Svetskom prvenstvu u Moskvi 2010. godine, a osvojio je mnogo turnira na inostranoj sceni.
Ipak, možda i najbolje rezultate od članova porodice Simić iz Loznice ostvario je Jasminin najstariji sin Rastko koji se veoma uspešno bavi boksom. Aktuelni je prvak Balkana i nastavio je tamo gde je stao njegov otac Vuk Milisav.
-Rastko trenira boks deset godina i za to vreme ostvario je mnogobrojne uspehe među kojima se izdvaja osam titula prvaka države u raznim kategorijama, kako uzrasnim tako i težinskim. Osvojio je mnogo prvih mesta na turnirima u inostranstvu, bio je najbolji i na turniru „Zlatna rukavica“, a srebrni je bio na seniorskom Evropskom prvenstvu. Osvojio je treće mesto zauzeo je na Kupu nacija, Jadranskom biseru i tako dalje. U omladinskoj konkurenciji Rastko je osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu za boksere do 18 godina, a srebro mu je pripalo na EP za uzrast do 22 godine. Na Evropskom juniorskom prvenstvu u Beogradu prošle godine Rastko je bio drugi što je jedan od njegovih najvećih uspeha u dosadašnjoj bokserskoj karijeri. Novembra 2024. godine, ostvario je još jedan veliki uspeh, na Balkanskom prvenstvu gde je osvojio zlatnu medalju i pehar namenjen najboljem bokseru na takmičenju, priča nam ponosna majka Jasmina Simić.
Veoma uspešnom bokseru Simiću mnogo znači podrška porodice.
-Ona je u suštini već generacijama sportska i veoma mi je drago što razumeju sve moje potrebe kao sportiste, a takođe i sve izazove i poteškoće sa kojima se susrećem. Najveću empatiju doživljavam od oca, pošto se on bavio boksom i razume svu težinu bokserskog sporta. Zato mi otac Vuk Milisav najviše odgovara kao trener. Bukvalno zna kako dišem. Imam podršku i od majke Jasmine, ali je ona ujedno i moj najveći kritičar, kaže za „Nedeljne novine“ i portal „Klik na vesti“ bokserski šampion iz Loznice, Rastko Simić.
Trenutno se Rastko nalazi na reprezentativnim pripremama na Kubi. Ovome dodajmo da se i Rastkova dva mlađa brata bave boksom čime je praktično zaokružena sportska priča ove porodice.
-Rastko trenira boks deset godina i za to vreme je ostvario mnogobrojne uspehe među kojima se izdvajaju titula osmostrukog prvaka države u svim kategorijama, kako uzrasnim tako i težinskim. Osvojio je prva mesta na mnogim turnirima u inostranstvu među kojima se izdvajaju „Zlatna rukavica“, Kup nacija i Jadranski biser gde je bio treći. U omladinskoj konkurenciji Rastko je osvojio je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu za takmičare do 18 godina, a srebro mu je pripalo na EP za uzrast do 22 godine. Na Evropskom juniorskom prvenstvu u Beogradu prošle godine, Rastko je osvojio srebrnu medalju što je njegov najveći uspeh u dosadašnjoj bokserskoj karijeri. Novembra 2024. godine, Rastko je ostvario još jedan veliki uspeh, ovoga puta na Balkanskom prvenstvu na kome je osvojio zlatnu medalju i pehar namenjen najboljem bokseru na takmičenju, priča nam ponosna Jasmina Simić.
Na pitanje šta za njega znači podrška porodice u ostvarivanju sportskih uspeha, Rastko Simić potvrdđuje da mu to puno znači.
-Moja porodica je, u suštini, već generacijama sportska. Puno mi znači to što razumeju moje potrebe kao sportiste, izazove sa kojima se susrećem, kao i poteškoće na koje nailazim. Najveću empatiju doživljavam od oca, pošto je on bio bokser i razume svu težinu bokserskog sporta i zato mi kao trener najviše odgovara. Bukvalno, zna kako dišem. Majka mi takođe pruža veliku podršku, ali je i moj najveći kritičar u nekim momentima, rekao je Rastko Simić, bokserski šampion iz Loznice.
Trenutno se Rastko nalazi na reprezentativnim pripremama na Kubi. Ovome dodajmo da se i Rastkova dva mlađa brata bave boksom čime je praktično zaokružena sportska priča ove porodice.
Porodica Bošković iz Bačke Palanke predstavlja pravi primer kako se voljom i upornošću mogu doseći sportske visine.
D. Zorić



