Slavko Jovin iz Obrovca prvi je doktor istorije medicine u Vojvodini

Kroz istoriju našeg grada, pored mnogih poslenika koji su formirali kulturni identitet Bačke Palanke, istaknuto mesto pripada velikanu pisane reči, doktoru Slavku Jovinu.
Bačkopalanački hroničar i autor nekoliko knjiga, Leonard Nemet prikupljao je podatke o Slavku Jovinu, koje je smestio u knjigu „Naselje Obrovac“. Dodatne detalje iz života i karijere Slavka Jovina, Leonard je pronašao u Obrovcu. Za „Nedeljne novine“ Leonard je ispričao sve o bogatoj karijeri Obrovčana Slavka Jovina.
Doktor Slavko Jovin se intenzivno bavio naučnim istraživanjima iz opšte istorije, istorije medicine, a posebno treba istaći njegove radove iz zavičajne istorije, ali krenimo redom.
Prim. dr Slavko Jovin je rođen u zemljoradničkoj porodici 11. februara 1923. godine u Obrovcu, od oca Mihajla Jovina i majke Desanke rođ. Plavšić. Osnovno i srednje obrazovanje je stekao u rodnom Obrovcu, Novom Sadu i Somboru. Učesnik je Narodno oslobodilačkog rata – u Sedmoj vojvođanskoj brigadi istakao se u završnim borbama za oslobođenje Slavonije i Slovenije. Demobilisan je u januaru 1946. godine kada upisuje Medicinski fakultet u Beogradu koji završava 1951. godine.
Prvo radno mesto dobio je u zavičaju, u Bačkoj Palanci, u Ambulanti opšte prakse, a 1953. godine organizuje Dečiji dispanzer u našem gradu, koji se nalazio u vili Lindešmit, preko puta mlina kod Železničke stanice Nova Palanka. Bio je prvi direktor Doma zdravlja u Bačkoj Palanci. Po završetku pedijatrijske specijalizacije, premešten je u Kikindu gde radi do 1962. godine, kada ga Ministarstvo zdravlja Jugoslavije šalje u Republiku Gvineju. U toj nesvrstanoj i prijateljskoj zemlji postavljen je za šefa Službe za majku i dete. Tamo je bio do 1968. godine kada se vraća u Bačku Palanku na mesto upravnika Dečijeg dispanzera i pomoćnika upravnika Doma zdravlja.
Doktorsku disertaciju iz istorije medicine je odbranio 1978. godine i stekao zvanje doktora istorije medicine. Pre toga, 1955. godine objavio zbirku pesama „Redovi“ gde u pesmi „Povratak u rodni kraj“ kaže: Protrčaću noćas kroz polja i trave, vinograde rodne, kroz zelene grane, dozrela će žita šumom da pozdrave, moj povratak pozni u dečačke dane“.
Godine 1956. intenzivno objavljuje u zbornicima Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije i Letopis za opštu istoriju Matice srpske u Novom Sadu. Stručne radove objavljuje u glasilima i publikacijama kao i u dnevnoj štampi na praktičan i prijemčiv način. Objavio je devet knjiga u izdanju Matice srpske, od toga šest na temu epidemije kolere u Vojvodini, zatim „Zdravstvene prilike u Bačko-bodroškoj županiji“ i „Zakon o zdravstvu iz 1770. godine“ kao i „Istorija zdravstvene kulture Vojvodine“. Takođe, u pedesetak naučnih radova, naših i stranih stručnjaka korišćeni su njegovi naučni radovi i analize, a mnogim studentima je bio mentor na diplomskim radovima.
Posebno važni istorijski radovi sa aspekta zavičajne istorije su „Bačka Palanka i njeno zdravstvo u prošlosti“ i istraživanja koja je objavio u Zborniku 1 „Bačka Palanka – istorijski razvoj naselja“. Tu su i „Zidanje pravoslavne crkve u Bačkoj Palanci“ i „Doktor Todor Borocki – lekar i borac“. U knjizi „Obrovac naselje na tri reke“ objavio je rodoslov familije Jovin iz koga donosimo jedan kuriozitet. Najstariji predak familije Jovin koga smo mogli ustanoviti preko crkvenih matrikula bio je Kuzman, koji se upokojio 1807. godine. Njegova žena Tedosija rodila je 19-oro dece, a najmlađe dete, Božo, rodio se u godini smrti njegovoj oca, Kuzmana.
„Sećam se da su moji deda i baba pričali da je Teodosija rodila dvadeset i dvoje dece, ali kako su crkvene knjige vođene od 1772/73. godine, nisam mogao naći validne dokaze za troje prvorođene dece, a za njihovih 17-oro dece i danas se mogu naći podaci u crkvenim protokolima Svetog hrama obrovačkog“, napisao je dr Jovin.
Uspešno je obavljao više odgovornih dužnosti u naučnim i strukovnim ustanovama i udruženjima. Bio je član Naučnog društva, član nadzornog odbora i član komisije za naučni rad i publikovanje. Takođe, bio je saradnik Matice srpske i Vojvođanske akademije nauka i umetnosti, pomoćnik urednika enciklopedija Vojvodine, profesor istorije medicine na Medicinskog fakultetu u Novom Sadu, član uredništva i autor edicije „Istorija zdravstvene kulture Vojvodine“ u kojoj autorizuje osam poglavlja koja obuhvataju period od 1718. do 1849. godine.
Obrovački ogranak Narodne biblioteke „Veljko Petrović“ sa ponosom nosi njegovo ime. Umro je u Novom Sadu 2007. godine.
D. J. Bujak



