Rod krompira manji za 40 odsto

Izuzetno visoke temperature ovo leto i više od dva meseca bez kiše doneli su mnogo štete u ratarstvu i povrtarstvu. Jedna od kultura koja je takođe pretrpela puno kada je u pitanju prinos i kvalitet, jeste krompir.
Simo Gajić iz Bačke Palanke praktično ceo život se bavi poljoprivredom, kod njih je to porodični posao kojim se bavi već nekoliko generacija. Dok je brat okrenut ka ratarskim kulturama, Simo se više bavi povrtarstvom i voćarstvom.
-Uzgajam šljive i krompir. Šljive na 1,5 i krompir na pet hektara. Krompir smo naravno zalivali, ali je on od visokih temperatura, bar onaj koji je bio pliće zasađen, jednostavno progoreo od toplote. Kod krompira je više od 40% štete. S obzirom da smo prethodnih godina uvek kompenzovali na neki način sa drugim proizvođačima, ove godine to nismo uspeli zbog lošeg prinosa. Prethodnih godina smo uvek mogli da iskompenzujemo kroz druge kulture, recimo ako soja podbaci, neka kultura bude bolja, ove godine je uglavnom manji prinos svega, rekao je Gajić za „Nedeljne novine“.
Što se tiče šljive, Simo Gajić trenutno ima dva voćnjaka. Na jednom, led koji je padao početkom juna, napravio je stopostotnu štetu. Voćnjak je srećom bio osiguran, te je štetu uspeo da naplati.
-Drugi voćnjak je takođe osiguran, ali na njemu nije bilo štete. Što se tiče prinosa, tu je bilo oko 100 kilograma po stablu, tako da smo sa tim prinosom zadovoljni, dodaje on.
Ono što naš sagovornik ističe kao jedan od sigurnih načina zaštite od svih vremenskih prilika jeste osiguranje useva. Njegovo mišljenje je i da će osiguravajuće kuće u narednom periodu podići iznos stope osiguranja.
Nakupci se drže svojih cena, koje proizvođačima uglavnom ne odgovaraju te svaki dan u nedelji, Simo prodaje voće i povrće, kako u Bačkoj Palanci tako i u okolnim mestima. Dok nije počela škola, i deca su bila uključena u posao.
-Umesto što sam dao nakupcima po dosta nižim cenama, prodavao sam sam. Nije samo do toga da proizvođač proizvede, treba prodati robu, ali po cenama koje su prihvatljive i za mene kao proizvođača i za kupce. U Bačkoj Palanci to nije lako jer mi nigde u gradu nemamo mesto za tzv. „kombi prodaju“, nemamo nigde prostor gde poljoprivredni proizvođači mogu nekim kombijem da donesu svoje proizvode i prodaju ih. Puno bi bila povoljnija pijaca da može da se prodaje na taj način. Na primer, u Baču iza pijace postoji parking namenjen za to. Slično je i u Bačkom Petrovcu. Obišao sam zaista dosta mesta u bližoj okolini i gotovo svi imaju prostor na kom kupci povrće i voće mogu da kupe direktno od proizvođača, navodi Gajić.
Kada je u pitanju kukuruz, na zasadima porodice Gajić, prinosi ove kulture su manji za 30%, što, kako kaže naš sagovornik i nije toliko loše, ali su prinosi soje manji za čak 80%.
Cena kukuruza je trenutno u padu, oko 18 dinara bez PDV-a, dok se soja kreće oko 58 dinara, takođe bez PDV-a.
-Poljoprivrednici su najveći kockari, tako je jedan sveštenik rekao. On poseje, uloži do zadnjeg dinara i čeka, gleda u nebo i njegov opstanak zavisi od brojnih drugih faktora, na koji on sam ne može da utiče, kaže Simo Gajić.
Na pitanje da nam oceni trenutno stanje u poljoprivredi, s obzirom da je više generacije njegove porodice u tom poslu, Simo nam je rekao nešto što sasvim dovoljno govori o tome u kakvoj su situaciji poljoprivrednici.
-Ako se vratimo pet godina unazad, radni sat žena koje su brale šljive bio je od 120 do 150 dinara, a šljiva je imala cenu između 80 i 100 dinara. Sad je radni sat 400, a šljiva i dalje ima istu cenu. Nama troškovi konstantno rastu, a cene naših proizvoda ostaju iste, napominje naš sagovornik.
Krizu će, dodao je Gajić, poljoprivednici tek osetiti u martu naredne godine, kada nakon sušne godine i loših prinosa, budu morali ponovo sejati i izlagati se sve većim troškovima.
D. J. Bujak



