Redovi ljubavi i blagoslova

Srpska pravoslavna crkva je saopštila da je od 20. maja do 6. juna, Časni pojas Presvete Bogorodice, koji se nalazio u Hramu Svetog Save u Beogradu, celivalo preko 1.100.000 ljudi. Fascinantna brojka. Toliko je lepote i ljubavi viđeno prethodnih dana u Beogradu i Srbiji da mislim da je ovo definitivno događaj koji će ostati zapisan u istoriji. Oni koji se bave sociologijom kulture i obrazovanja kažu da ne pamte da je bilo šta okupilo ovoliko ljudi u jednoj evropskoj prestonici u redove gotovo neprekidno, 17 dana. 


Čekati po devet, deset, pa i 12 sati radi nekoliko sekundi blagoslova, čini se neverovatnim. I zaista je tako, sve ovo što se dogodilo u Beogradu nemoguće je površno sagledati i objasniti, već suštinu treba tražiti dublje. Jer ko bi mogao da objasni da ste u stanju da stojite neprekidno deset sati, bez nervoze, bez ljutnje, sa osmehom na licu. Sa kolegama sam bila u redu, čekali smo devet sati, dočekali blagoslov, osetili radost koja nas evo, ni posle par dana ne napušta. Nauka i naučnici uglavnom traže objašnjenje za sve, a mi smo se složili da ne postoji nikakva teorija niti računica koja bi mogla pojasniti redove za celivanje Pojasa Presvete Bogorodice. Ono što ću lično pamtiti jeste osećaj kao da sam otišla u neku drugu dimenziju, u nešto ljudski neobjašnjivo i kao da sam tamo, u zaštiti Bogorodice htela da ostanem. Taj osećaj, kasnije sam pročitala, imali su mnogi, a oni koji su mogli, iz tog razloga su i više puta celivali Pojas.

Takođe, jedan od vrlo lepih utisaka jeste i veliki broj mladih u redovima – srednjoškolaca, studenata mladih roditelja sa malom decom… Često se u našem društvu odlazak u hramove, hodočašća i uopšte vera u Boga vezuje za stariju populaciju. Ovi mladi ljudi tiho i mirno kroz nepregledne kolone glasno su poručili da vole Boga, svoju veru Pravoslavnu, svoju zemlju i Presvetu Bogorodicu i da uprkos sveopštem promovisanju društvene norme u kome je „ja“ na prvom mestu, oni itekako znaju šta je žrtva za drugog, šta je iskrena molitva i koje su to prave vrednosti. Možemo se mi čuditi današnjoj omladini „kako to nije bilo u naše vreme“ i „kome to mi državu prepuštamo“ ali evo, prethodnih dana su nas itekako razuverili. Beogradsko višednevno bdenje, uverena sam, pokazalo je da za pravoslavni narod dolaze bolji dani, da nas Bog voli, da omladina tačno zna gde je i šta radi i da ćemo sve borbe koje nas ubuduće čekaju voditi sa najjačim oružjem – verom.

Svakako, tu je i ona druga strana koja je sve ovo osuđivala na brojne načine. Ne bih im ništa drugo poručila nego to da su i oni deo moje molitve.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *