Ratar Miloš Zorić obrađuje 35 hektara zemlje

Miloš Zorić (47) iz Bačke Palanke poljoprivredni je proizvođač koji se bavi ratarstvom i obrađuje nešto više od 35 hektara zemlje. U svom vlasništvu ima 15 hektara, a ostatak uzima u arendu. Ima zasejane površine od 30 hektara pod pšenicom i sojom, pet hektara pod kukuruzom i manje površine od po jednog katastarskog jutra zemlje pod kukuruzom šećercom i jagodama.


-Moj tata se dugo bavio poljoprivredom tako da sam praktično odrastao na njivi, a sada sam nastavio da se bavim tim poslom. Ratarstvo zahteva specifične veštine i stalnu brigu o poljoprivrednim usevima, konstantno se mora obilaziti zemljište i pratiti razvoj kultura, primenjivati agrotehničke mere, zaštititi bilje od bolesti i glodara i tako dalje, kaže Miloš Zorić iz Bačke Palanke i dodaje da koristi samo originalna semena.

Ratar iz Bačke Palanke kaže da ima ugovorenu kooperantsku proizvodnju sa poljoprivrednim zadrugama i sav rod predaje njima. Ima kompletnu mehanizaciju od kombajna, traktora, sejačica…. Adekvatno primenjuje agrotehničke mere, što je osnovni preduslov za dobar prinos.

-Za nekoliko dana počinje prolećna setva, mada sam ja jesenas posejao pšenicu, a soju, kukuruz i kukuruz šećerac planiram da posejem na proleće. Isto se odnosi i na jagode čija sadnja počinje za koji dan, kaže ovaj poljoprivredni proizvođač i dodaje da je do pre pet godina najisplativija ratarska kultura bila soja, a sada je zbog suša u letnjem periodu to uljana repica.

Miloš navodi da ima problem sa navodnjavanjem što je možda najvažniji segment u poljoprivredi, posebno na ovom podneblju kada su u letnjem periodu česte suše i elementarne nepogode u vidu grada.

-Poljoprivredni stručnjaci nikako da kažu kada je najpogodnije navodnjavati, da li u maju ili tokom leta kada se naliva zrno. Ne mogu da razvučem sistem kap po kap iz prostog razloga što su velike površine obradive zemlje, a ima puno štetočina i glodara. Miševi jednostavno izgrizu cevi, žali se Zorić.

Naš sagovornik dodaje da se do pre par godina bavio plasteničkom proizvodnjom. Imao je 1.500 kvadratnih metara površina pod plastenicima.

-Tu sam krenuo sa rasadom jagoda i zelenom salatom, međutim superćelijska oluja mi je 2023. godine uništila sve plastenike, pa mi je ostala gomila cevi. Inače, plastenička proizvodnja je mnogo isplativija od ratarske, jer je sve lakše od zaštite bilja, kratak je i brz put od plastenika do tezge. Ulog je veliki, mora se dosta raditi, ali su i prihodi dobri. Odustao sam od ovog vida proizvodnje pre dve godine, a i zaposlen sam u firmi tako da nemam puno vremena za rad. Plastenici zahtevaju svakodnevan rad, dodaje Zorić koji ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo, redovno konkuriše za subvencije na nivou pokrajine i države. Do sada je preko subvencija dobio podsticaje za pokretanje plasteničke proizvodnje, nabavio je potrebnu mehanizaciju, a ove godine planira da uloži u bušenje bunara na njivi za navodnjavanje.

Kaže da je nezahvalno prognozirati rod, posebno sada kada su vremenski uslovi nestabilni i nepredvidivi, od mogućih oluja, suša do prevelike količine padavina.

D. Z.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *