Profesorica matematike koja u slobodno vreme pravi igračke

Kažu da je matematika jedan od najtežih predmeta, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, a onda i na fakultetima prirodnih nauka. Jednostavno, matematika je to što jeste, saberi, oduzmi, pomnoži i podeli, nema tu mnogo različitih načina za savladavanje gradiva nego „sedi i radi zadatke“. Da li bismo matematiku mogli spojiti sa nečim kreativnim? Teško. Ali naša sagovornica je to uspela.
Radmila Knežević iz Bačke Palanke je profesorica matematike u Gimnaziji „20. oktobar“ koja u slobodno vreme hekla izuzetno simpatične igračke i šarene prekrivače, a sve što izradi je unikatno i u potpunosti ručno izrađeno. Rođena je u Bosni i Hercegovini, pa je možda suvišno i navoditi kako je i od koga naučila da štrika i hekla, a hobi koji je razvila, pored toga što je opušta, privlači sve više zainteresovanih za njene igračke.

Koliko dugo radiš kao profesor matematike?
Od 2003. godine radim u školi kao profesor. Počela sam u Gimnaziji na određeno vreme i u početku predavala informatiku, kasnije sam počela predavati matematiku. Prvo sam radila kao zamena i u Gimnaziji i u Ekonomskoj školi, a onda i u osnovnim školama u Tovariševu, Mladenovu i Bačkoj Palanci. Pre deset godina vratila sam se u Gimnaziju i od tada predajem samo matematiku.
Kako je došlo do veze između matematike i kreativnog ručnog rada?
Ručnim radom sam okružena od malih nogu jer su se sve žene iz moje porodice, počev od majke, obe bake, tetke, bavile različitim vrstama ručnog rada, od heklanja, štrikanja, izrade goblena, tkanja… Sve mi je to bilo zanimljivo i uz njih sam naučila te osnove i heklanja i štrikanja. Što se tiče konkretno lutkica koje danas heklam, prvo sam gledala po internetu, a onda su mi prošle godine i sestra i snaja ostale u drugom stanju i htela sam da za sestriće napravim nešto originalno i unikatno i to su bile moje prve lutkice od plišane vunice. Igračke su punjene antialergijskim punjenjem – koflinom i silikonskim punjenjem. Pre toga, heklala sam naratke koji su uvek popularni, najpre za poklon, a onda i za prodaju jer se mnogo njih interesovalo, neki su čak otišli i u Ameriku i Francusku. Pored toga, heklam i ćebad za decu.

Kako reaguje okolina i može li se od ovakav hobi da dopuni kućni budžet?
To je lep hobi, ali je, kao i svaki ručni rad u današnje vreme, teško naplatiti. Teško je zaceniti taj proizvod, da cena bude zaista realna, a da opet bude pristupačna prosečnom kupcu. Pošto ja ovo zaista volim da radim, meni je cilj da pokrijem troškove neophodnog materijala. Moji radovi mogu da se pogledaju na Instagram stranici terslook_heklane_igracke.
Da li bi se i ti složila sa mnogima koji se bave nekim kreativnim ručnim radom, da sati provedeni u izradi predmeta opuštaju?
Da, definitivno, to je zaista najbolja antistres terapija, bolja od bilo kog antidepresiva jer se prosto isključite iz ovog sveta i odeš u neki drugi. Trudim se da svaka nova igračka bude drugačija od prethodne, da dodam nešto svoje. Nisam nikad obratila pažnju na to koliko mi vremenski treba za jednu igračku, to je posao koji zahteva vreme, ali ponekad sedim i heklam po dva sata u kontinuitetu i nemam osećaj uopšte da je toliko prošlo.
Da li se kreativnost može uneti na čas matematike i da li si stroga kao profesorica?
Teško je današnjoj deci biti strog profesor, ustvari ni ne znam šta današnjoj deci znači da im je neko strog. Oni se jedino boje kada im se preti ocenama, a to je nešto što ja ne volim da radim. Među današnjom decom nema poštovanja zbog kojeg će oni slušati i pratiti čas. Ne mislim da sam stroga, ali jesam neko ko zahteva disciplinu i rad. Što se tiče kreativnosti i matematike, može se i taj predmet učiniti kreativnim i ja se negde i trudim da to bude tako, ali nije svako gradivo pogodno za tako nešto. Gde god je moguće, gledam da određene zadatke radimo na neki malo drugačiji, deci zanimljiviji način, ali matematika je takav predmet da ona sama diktira i način i tempo rada.
D. J. Bujak



