Prof. dr Rajko Igić: Kako unaprediti školovanje lekara?

Svako društvo želi da ima što bolje lekare. Medicinske studije se izvode na medicinskim fakultetima, a potom se medicinska praksa lekara usavršava u različitim medicinskim institucijama, mahom na klinikama i u bolnicama. Poboljšanje medicinske edukacije je važan proces koji se s vremena na vreme menja na osnovu razvoja medicinske nauke i prakse, ali i potrebe društva za određenim brojem kvalitetnih lekara.


Medicinski časopis, „Journal of Medical Education and Curricular Development“ (izdaje se u Engleskoj), ovih dana je objavio članak „Preparations of students for enrollment in medical schools“ o tome kako se mogu bolje pripremati kandidati za studije na 252 Evropska medicinska fakulteta. Autor članka je prof. dr Rajko Igić iz Sombora koji predlaže da se pored srednjoškolske pripreme, kandidati dve godine pripremaju na univerzitetu. Takva će priprema poboljšati studiranje, a lekari postati bolji stručnjaci. Nažalost, tzv. Bolonja model ne predlaže dodatnu pripremu studenata za studiranje medicine – važan elemenat medicinske edukacije.

Na čemu se zasniva Igićev predlog? Snažan razvoj medicine dostigao je vrh u Nemačkoj krajem 19. i početkom 20. veka. Uticaj se širio Evropom i Amerikom. Najsnažniji transfer Nemačke medicine u Ameriku izvršio je Abraham Fleksner (1866-1959), američki psiholog i prosvetitelj koji je studirao u Berlinu. Njegova knjiga “Flexner Report 1910”, podstakla je Carnegie Foundation da osnuje 155 medicinskih fakulteta u Americi i Kanadi. Fleksner je pedagošku osnovu za medicinsku edukaciju preuzeo iz knjige Theodora Bilrotha, “Medical Education at German Universities” u kojoj se, po prvi put, tvrdi da je medicina naučna disciplina.

Fleksner je predložio da studenti, nakon četiri godine studija na koledžu, provedu na medicinskom fakultetu dve godine u laboratorijama i institutima, a potom dve godine izučavaju kliničke predmete. I danas se medicina u Americi studira pema Fleksnerovom modelu. Takva edukacija, uz docniju medicinsku praksu i medicinska istraživanja u SAD često omogućavaju da SAD prevazilaze nemačku i evropsku medicinu. Međutim, sve se studije u Americi plaćaju. Premedicinske studije koštaju studenta 52.000 dolara godišnje, a studije medicine na državnim fakultetima 58.800, a na privatnim 65.400 dolara godišnje. Zato većina studenata radi studija podiže kredit: državni je pogodniji, ali je iznos ograničen. Svi su stručnjaci kasnije zadovoljni “jer im je školovanje najbolja investicija”.

Igićev model medicinskih studija u Evropi uključuje dvogodišnju pripremu na redovnim studijama (npr. farmacija, biologija, biohemija, hemija i dr.) na kojima se izučava neorganska i organska hemija i biologija. Takva priprema daje studentu više vremena da se posveti predkliničkim naukama – anatomija, biohemija i fiziologija. Kurikulum će se tako skratiti od 6 na 5 godina. Studije medicine i drugih disciplina u Evropi mahom su besplatne. Glavna prednost dvogodišnje univerzitetske pripreme studenata je da oni lakše savladaju premedicinske i kliničke predmete, a kasnije postaju uspešniji praktičari i istraživači koji bivaju spremniji i za ostale medicinske aktivnosti koje postaju sve raznovrsnije. Pored toga, studenti će u prvoj godini studija biti dve godine stariji i akademski iskusniji, a oni koji se ne upišu na medicinski fakultet, nastavljaju studije na onom fakultetu na kome su proveli dve godine.


Rajko Igić je rođen 1937. godine u Despot Sv. Ivanu/Sentivanu (danas Despotovo). Medicinski fakultet je završio u Beogradu, a doktorsku disertaciju odbranio u Sarajevu; radio je kao profesor farmakologije i toksikologije u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci i Novom Sadu, bio je prodekan za nastavu i nauku, osnivač postdiplomskih studija u Tuzli, a potom naučni savetnik u Stroger Hospital of Cook County, Čikago.

Glavno otkriće mu je nalaz ACE u oku kojim je skrenuo pažnju mnogim istraživačima na angiotenzin II, snažnu komponentu renin-angiotenzin sistema koji igra važnu ulogu u kardiovaskularnim i renalnim (bubrezi) funkcijama. ACE konvertira neaktivan angiotenzin I u angiotenzin II koji sužava krvne sudove i povišava krvni pritisak koji oštećuje srce. Igićevo otkriće ukazuje na vezu između zdravlja oka i opšteg zdravlja organizma, posebno na krvni pritisak i regulaciju tečnosti i elektrolita. Tako su povezana dva važna procesa koji vode boljem razumevanju zdravlja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *