Producentkinja Jovana Manojlović

Izbor zanimanja za maturante može biti jako težak, dok se neki od njih vrlo jasno izražavaju o tome „šta želim da budem kad porastem?“. Da nikad nije kasno, da se želje i snovi ostvare, pokazuje i primer naše sugrađanke Jovane Manojlović, koja je iz srednje škole, sa željom da postane glumica, ipak u 25. godini spoznala svoje buduće zanimanje i kasnije diplomirala na smeru Multimedijalna produkcija na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Tokom obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi bila je član dramskih sekcija i uvek zaljubljena u medije i umetnost. U srednjoj školi su se desili i prvi koraci i to na radio-televiziji BAP, gde se oprobala kao voditeljka, te joj se tad činilo da bi trebalo da bude glumica. Nakon trećeg razreda Gimnazije, odlazi na Fakultet dramskih umetnosti na prijemni ispit iz glume i ulazi u uži izbor, ali nije bila primljena. Nakon završene Gimnazije, upisuje Srpski jezik i lingvistiku, na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa namerom da se bavi televizijskim novinarstvom.
Kako je došla do produkcije, pričala je za Nedljne novine:
-U međuvremenu dok sam studirala , počela sam da radim za tadašnjeg najvećeg izdavača magazina u sektoru Odnosa sa javnošću, kao asistent kompanije Color Press Group, u kojoj sam provela šest godina. Taj sektor mi se dopao, ali mi se činilo da ipak nije dovoljno dinamično zanimanje za moj karakter. Sasvim spontano, uzimajući u obzir sve što sam radila, moj karakter, ljubav prema medijima u umetnosti, sve to dovelo me do toga da sam sa 25 godina shvatila da je produkcija pravi izbor za mene, te sa 26 godina, upisujem drugi fakultet i bivam primljena na Akademiju umetnosti u Novom Sadu, na odseku Produkcije. Moja okolina nije baš oduševljeno reagovala na ideju da sa 25 godina upisujem drugi fakultet, no, ja sam bila sigurna u to da radim dobru stvar. Na poslu sam dala otkaz i ponovo postala student. Godinama kasnije, ispostavilo se da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Tako da kada ste sigurni u svoje želje, idite za njima, ma koliko okolini delovale nerealno i neostvarivo. vi najbolje znate šta je najbolje za vas, bez obzira na to koliko godina imate!
Odakle ideja baš za taj smer? Šta te je privuklo?
-Produkcija je nešto što okuplja nekoliko različitih poslova jer je ona nešto što nosi projekat, bilo da je u pitanju, film, događaj, pozorišna predstava ili televizijski program. Vi ste kao roditelj jednom projektu. Od nastanka ideje, do pronalaženja sredstava za realizaciju, raspodele budžeta, angažovanja tima i na kraju realizacije samog projekta. Odgovorni ste za sam projekat, njegovu pripremu i realizaciju. Važno je da verujete u njega, da ste sigurni u njegov uspeh, ali isto tako da unapred predvidite moguće probleme i izazove i imate spremna rešenja, ako se oni dese. Retko koji posao ima toliko adrenalina, te ga ja vrlo često poredim sa skakanjem padobranom! Još jedna lepa stvar ovog zanimanja je konstatno upoznavanje novih ljudi, karaktera, pa je psihologija vrlo važan segment ovog posla. Sam posao svakako ne traje svakog dana od 08.00 do16.00 časova, te vrlo često nemate radno vreme, i on se nekako živi svakog dana, ceo dan, ponekad i noć. I ovaj posao ima svoje stresne momente, jer koliko god dobro sve pripremite, uvek su tu nepredviđene situacije ili saradnici, tako da ako planirate da se bavite produkcijom, obavezan je stabilan i čvrst karakter.

Da li je teško naći posao i da li ima više žena ili muškaraca koji se bave tim poslom?
Definitivno je u ovoj industriji više muškaraca, budući da je vrlo usko vezano za poznavanje tehnike, audio-video uređaja, no žene su svakako bolji i temeljniji organizatori od muškaraca. Mišljenja su podeljena, muškarci tvrde da je nama lakše, dok mi mislimo da je ipak lakše muškarcima. Ovde se susrećete sa puno predrasuda kao žena, jer “žene se ne razumeju u tehniku” i drugo, upravo iz tog razloga znanje je vrlo važno, jer je to jedini način da dokažete vaš autoritet. Svakako da šarm uvek pomaže u stresnim i izazovnim situacijama.
Šta zahteva tvoj posao?
Trenutno radim kao producent informativne redakcije na Radio Televiziji Vojvodine i imam svoju firmu multimedijalne produkcije, koja je specijalizovana za organizaciju događaja “Re-vision, events & multimedia”. U tom slučaju bavim se produkcijom televizijskog sadržaja i organizacijom događaja. Vrlo sam zahvalna na tome, jer sam svakodnevno u novim kreativnim izazovima, sa novim saradnicima. Princip svih poslova je isti, ali su detalji ono što ih razlikuje, tako da danas pripremate neki kulturni događaja, ili kompanijski, a već sutra pripremate veliki sportski događaj. Vrlo često radila sam na projektima, koji su zahtevali posebnu pažnju jer su njima prisutvovali najveći državni zvaničnici, strane delegacije, te je važno da odlično govorite, ako ne više jezika, onda bar engleski. Jako je važno okupiti pravi tim, jer ste na taj način uradili već pola posla.
Obzirom da živiš i radiš u Novom Sadu, koliko često dolaziš u Bačku Palanku i šta te najviše raduje, a šta rastuži kad dođeš?
-Bačka Palanka će uvek biti posebno mesto u koje volim da dođem kad god mogu. Svaki dolazak me raduje, jer se vraćam nečemu što je moje. Ono što me rastuži jeste činjenica, da bi obzirom na svoj položaj, mogla da pruži mnogo više u smislu turizma i sadržaja, a nažalost ne radi se dovoljno na tome da privuče nove ljude, kao turiste, ali i kao stanovnike. Čitava oblast mogla bi da bude vrlo uspešna u smislu sportsko – rekreativnog turizma, lova – ribolova, pa čak i vinskog turizma, s obzirom na to da opština obuhvata i Srem. Svi mi koji smo otišli iz Bačke Palanke, uvek smo spremni da u svojim oblastima i mogućnostima, saradnjom unapredimo kako sam grad tako i opštinu, jer ipak je to naša kuća.
Da li imaš u planu raditi neki projekt u svom radnom gradu?
-Ukoliko se ukaže prilika, volela bih da organizujem neki događaj u Bačkoj Palanci, možda neki festival, koncert, sportsko prvenstvo i slično, što bi Bačkoj Palanci dovelo nove ljude, a meštanima novi sadržaj. Svakako se nadam da će opštinski čelnici, prepoznati koliko Bačka Palanka ima potencijala.
D. Babić



