Priče nekadašnjih biroša iz Karađorđeva

Nedeljne novine sledeće godine obeležavaju 60 godina postojanja. Tim povodom objavljujemo „Vremeplov Nedeljnih novina“, a ovaj put izdvajamo tekstove iz broja 203 i 204 od 29. novembra 1968. godine.
Više nismo „bogu za leđima“
Ni malo ni veliko, selo sa nešto oko 1.700 stanovnika, dve glavne i tri poprečne ulice, Parage su sve do nedavno bile odsečene od sveta. Vezane samo železnicom Parage i njeni stanovnici nalazili su se u odnosu na druga sela „ bogu za leđima“. Tako je bilo nekada, kažu sa ponosom vredni Parožani.
-Asfaltni put je naš najveći uspeh – kaže predsednik Mesne zajednice Radovan Aničin. Više ne moramo da se gušimo u blatu. Od ovoga puta zavisi i dalji napredak našeg sela. Đaci sada mogu svakodnevno autobusima da odlaze u Silbaš i Bačku Palanku u školu. A, kada se setim, kako je bilo pre nekoliko godina.
Za malo mesto kao što su Parage zemljoradnička zadruga dugo vremena predstavljala je kamen spoticanja među kooperantima.
-Od kada smo se integrisali sa PIK „Budućnost“ iz Bačke Palanke stvari su krenule nabolje – rekao nam je upravnik pogona inž.Ozren Alimpić. Kooperanti su zadovoljni i više ne moraju da odlaze u Silbaš i Gajdobru radi nabavke semena i veštačkog đubriva…
Parožani će svakom strancu rado pokazati lepo uređeni zadružni dom koji u odnosu na ostale zgrade deluje nekako impresivno i veličanstveno, zatim zelenilo i voće zasađeno po ulicama. U Paragama neće propustiti da vam pokažu lepo uređenu zdravstvenu stanicu u kojoj od prošle godine po prvi put radi njihov lekar.
-Dugo smo se i mučili – rekao nam je jedan meštanin koga smo zatekli u čekaonici ambulante. Teško je u selu gde nema lekara. Ranije nam je lekar dolazio utorkom i petkom iz Silbaša i Gajdobre i to samo po dva sata. Parožani su dobili lekara, ali sada postavljaju zahtev da dobiju i zubara…
Priče nekadašnjih biroša
Karađorđevo nije više naselje sa niskim barakama koje su stanovnici nazivali „vagonima“. Za poslednjih nekoliko godina u Karađorđevu je izgrađeno više komfornih stanova nego ranije za šezdeset godina. Stevan Gez je jedan od onih koji su rođeni i dočekali penziju na Karađorđevu.
-Počeo sam da radim kada sam imao četrnaest godina. Bilo je teško. Volovi nisu hteli da me slušaju. Plakao sam… Nisam znao ni volove da upregnem. Tek kasnije sam postao polu biroš. To je bilo manje od biroša. E, druže moj, biroš je bio gospodin u odnosu na mene i kočijaši su bili gospoda. Trebalo je raditi da bi postao biroš. Spavali smo u štali. Dobro se sećam: dođe rano u zoru prvi biroš i vikne. Ko ne ustane dobije korbačem.
Toma Martin radi u Karađorđevu od 1927. godine.
-Na posao su primali samo one koji su imali dva ili tri sina. Na taj način obezbeđivali su jeftinu radnu sangu. Da, i deca su morala da rade. Prvo sam bio kočijaš posle su me premestili u ergelu. To je bilo ono vreme kada su noniusi bili isto što i danas traktori. Otac i sin Janoš i Stevan Karas čitav svoj vek proveli su na Karađorđevu. Stari Janoš, ljudina dugih belih brkova, pričao nam je kako je počeo.
-Bilo je to 1922. godine. Počeo sam kao kočijaš. Bio sam mlad snažan čovek i to se mojim gazdama svidelo. Posle su me premestili kod pastuva. Penzionisan sam kao radnik u ergeli.
Njegov sin Steva rodio se na Karađorđevu 1923. godine.
-Počeo sam da radim kad sam imao trinaest godina. Radio sam u ergeli. Plašio sam se pastuva, ali sam morao. Nije mi bilo druge. Koliku sam imao platu. Tačno 150 dinara…
Članske knjižice i kozaračko kolo
U svečano ukrašenoj sali Omladinskog doma, u ponedeljak 18. novembra, seoska organizacija Saveza komunista u Mladenovu na svečan način primila je u svoje redove 77 novih članova. Novoprimljenim članovima uručene su crvene knjižice, a njihovi reveri zakićeni crvenim karanfilima.
Posle svečane ceremonije i predaje crvenih knjižica preko 200 prisutnih članova Saveza komunista zajedno sa novoprimljenim omladincima zapevali su pesmu „druže Tito mi ti se kunemo“, a zatim se razvilo i Kozaračko kolo.
U ime novoprimljenih zahvalila se Mirjana Knežić (21) student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Među novoprimljenim članovima najstariji je Milan Agbaba (32) stomatolog. Evo šta nam je neposredno nakon primanja crvene knjižice rekao: – Ovo je za mene nezaboravan trenutak. Do sada nisam imao prilike da postanem član Saveza komunista, jer se ni u jednom mestu nisam duže zadržao. Trudiću se da opravdam poverenje koje su mi ukazali stariji drugovi.
Šteta preko 150.000 dinara
U petak nešto oko osam časova u Tekstilnoj industriji „Marina“ u Bačkoj Palanci izbio je požar koji je uništio proizvodnu halu i priručni magacin. Požar koji je kako se pretpostavlja izbio na mašini za trganje krpa brzo je zahvatio celu zgradu i potpuno uništio krovnu konstrukciju. Nove pleteće mašine, koje su nedavno nabavljene u Osijeku, i roba u magacinu spaseni su krajnjim požrtvovanjem radnika, profesionalne vatrogasne jedinice i vatrogasaca Industrijskog kombinata iz Bačke Palanke, tako da se nije proširio na susedne pogone „Marine“ i grafičkog preduzeća „Branko Bajić“.
Prema prvim nezvaničnim procenama šteta je prilično velika. Računa se da će ona iznositi preko 150.000 dinara.
Pripremio: Mile Đ.Kremenović



