Priča o ženi koja dekupažom otkriva dušu predmeta

Izabela Volić iz Despotova od malih nogu voli umetnost i kreativni ručni rad. Obrazovanje je pak, nije odvelo u smeru umetnosti, ali kreativna duša u njoj je došla do izražaja i sebe je pre devet godina pronašla u dekupažu. Ovaj vid kreativnog rada jeste izuzetno popularan i zastupljen, ali Izabela se oduvek trudila da bude posebna i svakom svom radu da pravu umetničku notu.
Krenula je da crta još u srednjoj školi, ali nije uspela da upiše Likovnu akademiju pa je nakon toga, na neki način i odustala od umetnosti.
-Sa dekupažom sam počela da se bavim pre devet godina, a motiv bavljenja baš ovim vidom ručnog rada je bio da napravim sebi stvari i da ne moram da kupujem, kao na primer tacne, podmetače, smatrala sam da ja to mogu da uradim i da to nije teško. Ispostavilo se da je tako, ušla sam u taj svet i jednostavno mi je krenulo od ruke, možda zato što naprosto volim umetnost i volim da stvaram nešto drugačije, priča Izabela.
Počela je da istražuje o dekupaž tehnikama na internetu, jer na samom početku gotovo ništa nije znala o tome, ali je ipak bila uverena da je to nešto što ona može da napravi. U radu su joj na početku pomogle brojne grupe na društvenim mrežama kao i časovi koje je pohađala.

-Malo po malo, i ušla sam u svet umetnosti. Mnogi to i ne nazivaju umetnošću ali ja sam se potrudila da moji radovi budu na neki način, makar delom umetnički. Dok sam napredovala u radu, otkrila sam i ornamente i jednostavno sam se zaljubila u njih. Meni je to bilo nestvarno lepo pa sam jednostavno težila ka tome da moram da naučim da radim sa tim i da što više predmeta ukrasim sa ornamentima. Mnoge žene su imale odbojnost zato što nije lako raditi, postoje neki osnovni koraci koji moraju da se ispoštuju da bi to izgledalo tako kako izgleda na mojim radovima. Naravno, naučila sam i druge tehnike koje mogu da se rade u dekupažu, ali sam se uvek vraćala na ornamente, rekla je Izabela Volić.
Upravo su ornamenti ono što izdvaja Izabeline radove u odnosu na druge. Precizno urađeni detalji, pažljivo odabrane boje i kombinacija slika čine zaista unikatne predmete koji su idealni za poklon dragim osobama.

-Inspiraciju nalazim u svakodnevnom životu, u onome što me okružuje, kao i mnoštvo onoga što vidim na internetu. Krenula sam da radim kutije tako što sam gledala kakve kutije druge žene rade i uvek sam se trudila da ne kopiram nikoga nego da to bude nešto jedinstveno i drugačije, samo moje. Materijale koje koristim su kutije i predmeti od drveta, medijapana, radim na staklu i na metalu… Svaki od ovih materijala traži određenu pripremu da bi to bilo postojano i dugotrajno, dodaje naša sagovornica.
Možda i ne izgleda tako komplikovano, ali uraditi jedan predmet zahteva strpljenje, vreme i trud. Ipak, najteže je imati originalnu ideju, svoj lični pečat zbog kog će vam se kupci uvek vraćati. Izabela se trudi upravo to da postigne, a kako kaže, najviše joj traže flaše za krsne slave.
-Kad radim jednu kutiju od drveta ili medijapana moram prvo da je pripremim, a krećem sa nekim osnovnim koracima u dekupažu, posle je ukrašavam sa ornamentima u većini slučajeva. Kad se radi na staklu ili metalu proces pripreme je malo drugačiji ali ako se dobro odradi priprema jako lepo može da izgleda jedna flaša ili činija ili neka kantica od metala. U poslednje vreme imam dosta narudžbi i radim flaše za slave koje su unikatne i drugačije naravno sa mojim upečatljivim ornamentima. Najviše mi traže kutije, koje imaju brojne namene, pravim radosnice, tu su dečije kutije koje su personalizovane, kutije za mladence, kutije za nakit… Tu su i flaše za slave sa slikom sveca i sa puno ornamenata, one su baš posebne i drugačije, radim i tacne, podmetače, radim čiviluke za ključeve, sve ono što mi traže ja to i odradim, kaže Izabela iz Despotova.

Poslednjih nekoliko godina, repromaterijal i sve ostalo što je potrebno za dekupaž je prilično poskupelo. Zarade, kaže naša saogovornica, ima ali se ona od početka trudila da ulaže u ovaj posao kako bi usavršila svoj rad. Svima koji žele da se oprobaju u bilo kom vidu kreativnog ručnog rada Izabela je poručila da je najvažniji konstantan rad.
-Mora jako puno da se radi, da se uči, moraš da imaš drugačije radove jer mnogo žena danas u Srbiji radi dekupaž i sve je to slično. Ako hoćeš da uspeš u tom poslu stvarno moraš biti drugačiji. Svaki posao mora da se voli, moraš da daš sebe u ovom poslu da bi uspeo, moraš da budeš uporan, da budeš dosledan i da veruješ u sebe da možeš da uspeš. Istina je da ljudi zaziru od predmeta rađenih dekupaž tehnikom, ali baš zato moraš da budeš drugačiji da bi uspeo u ovom poslu, zaključila je ona.
D. J. Bujak



