Priča o naučniku iz Obrovca koji je pronašao disertaciju Ive Andrića

Znameniti Obrovčanin, profesor lingvistike Univerziteta u Gracu, prof. dr Anton Šerer spasao je od zaborava doktorsku disertaciju nobelovca Ive Andrića. Naučnik rođen u Obrovcu ostavio je neizbrisiv trag u izučavanju srpskog i nemačkog jezika.
Nedavno preminuli hroničar, Leonard Nemet u svojoj knjizi „Kolekcionar palanačkih uspomena“ posvetio je tekst upravo Antonu Šereru i pronalasku izgubljene Andrićeve disertacije. Tekst pod naslovom „Pronašao disertaciju Ive Andrića“ prenosimo u celosti.
„Kada je čovek star 85 godina, seća se naravno, detinjstva i rodnog mesta. „Tako je počeo svoje pismo, pre deset godina, prof. dr Anton Šerer, na molbu autora ovih redova, da poznati Obrovčan, slavista uzme učešće u izradi monografije“Obrovac – naselje na tri reke“. Redakcijski odbor je prvo bio oduševljen pozitivnim odgovorom tako uglednog naučnika na našu molbu, a iznenađen, da na koverti prispelog preporučenog pisma, upućenog iz Graca, je poštanska marka sa likom našeg Obrovčana, prof. dr Antona Šerera.

Anton-Toni Šerer rođen je 19. jula 1922. godine od oca Štefana i majke Magdalene Pful iz Bukina (Mladenova), gde završava osnovnu školu, a u Vrbasu srednju učiteljsku školu 1942. godine. Bežeći od mađarske mobilizacije, odlazi bez pasoša u Beč, gde upisuje studije slavistike i germanistike. Zbog antihitlerovske propagande, izbacuju ga sa Bečkog univerziteta i kako sam Toni piše „uz mito velikog komada obrovačke slanine“, nastavlja studije u Berlinu, zatim Insbruku, gde upoznaje profesore, Strahinju Kostića i Jeftu Milovića, sa kojima ostaje prijatelj „za ceo život“. Anton Šerer je magistrirao 1947. godine u Gracu, na temu „Paralele između Geteovog Fausta i Njegoševog Gorskog vijenca“, a doktorirao 1955. godine disertacijom „Geteovo proučavanje srpske narodne poezije i njegove predstave o slovenskim narodima“. Mentor doktorske disertacije Antona Šerera, bio je čuveni slavista prof. dr Hajnrih Feliks Šmit, pred kojim je 15. maja 1924. godine takođe doktorirao naš nobelovac Ivo Andrić, na temu „Razvoj duhovnog života u Bosni, pod uticajem turkse vladavine“. „Prof. Šmit mi je pričao, kako je jedan od njegovih doktoranata bio pesnik i pripovedač Ivo Andrić (prevođen na nemački jezik 1939. – prim. L.N.) i da je nažalost, zagubljena doktorska disertacije iz univerzitetske biblioteke u Gracu, a Ivo Andrić svoje primerke je izgubio u vihoru Drugog svetskog rata“, pisao je Anton u svojoj inače obimnoj korespodenciji, sa MZ Obrovac.
Prof. dr Zoran Konstantinović, je davne 1982. godine u prvom broju „Svezaka zadužbine Ive Andrića“, pod naslovom „Kako je spasena Andrićeva disertacija“ između ostalog napisao: „Poznato je da se dugo vremena nije moglo doći do Andrićeve disertacije, koju je naš nobelovac stekao na Univerzitetu u Gracu. Na sve molbe, zahteve i insistiranja kod univerzitetske biblioteke, da se disertacija preda „Zadužbini Ive Andrića“, odgovarano je, da je već izdata, ali se ne zna kome, da se za njom traga, da je negde zaturena, itd, dok na kraju nije proglašena kao izgubljena. Kada je „Zadužbina“, već počela, na osnovu prikupljenih dokumenata, beležaka, sećanja i nepouzdanih pretpostavki da radi „prepis“ disertacije, pojavio se original.
Malo je poznato, ili gotovo nepoznato, da sve zasluge na spašavanju ovog artefakta naše kulturne baštinek, pripadaju jednom Obrovčanu, ili kako Šerer kaže: „Vašem zemljaku, moji Obrovčani“.
„Što je ipak spasena Andrićeva doktorska disertacija u originalu na nemačkom jeziku, dugujemo prof. dr Antonu Šereru, lektoru univerziteta u penziji i ovlašćenom sudskom tumaču za srpskohrvatski jezik u Gracu“ zaključuje prof. dr Zoran Konstantinović.
U knjizi Nenada Stefanovića „Jedan svet na Dunavu“, objavljena 1997. godine se kaže: Da je prof. dr Anton Šerer objavio 35 knjiga i preko 200 radova iz istorije književnosti, bibliografije, studije i monografije o jugoistočnoj Evropi, a srpsku kulturu je zadužio pronalaženjem već otpisane disertacije Ive Andrića“.
O ovom važnom događaju za srpsku kulturu svojevremeno je pisala „Politika“, „Duga“, „Vreme“ i neki drugi jugoslovenski listovi, iz čijih tekstova se vidi kolika je važnost i zahvalnost pridavana prof. Šereru za učinjen napor u pronalaženju Andrićeve disertacije.
Prof. dr Anton-Toni Šerer je boravio u našoj zemlji kao gost-predavač na Beogradskom univerzitetu i u privatnim posetama kod prof. Jefte Milovića u Zadru i prof. Strahinje Kostića u Novom Sadu. U Obrovcu je bio dva-tri dana oktobra 1944. godine kada je savetovao svojim roditeljima, braći i sestrama, babi Ani i tetki Mariji da ne beže iz Obrovca, što sebi nikad nije oprostio . „Došao sam vozom do Gajdobre, a onda peške atarom do rodnog Obrovca. S obzirom, da moj otac i ja, nismo učesnici rata, a braća i sestre su bili još deca, i znajući kako su Austrija i Nemačka razorene savezničkim bombardovanjem, insistirao sam da moja uža porodica ostane u Obrovcu, jer nema razloga da beži“. Prve žrtve 30. oktobra 1944. godine bile su baba Ana u 84. godini i tetka Marija u 65. godini života, od strane samozvanih partizana, koje je Narodna vlast streljala zbog takvih nedela. Šererova majka i jedna sestra od 10 godina su umrle u logoru i samo zahvaljujući Srbima, za njihove se grobove i danas zna. „Posle rata u Obrovac sam dolazio u dva navrata, jednom po Izvod iz matične knjige rođenih (činovnik bosanac je bio vrlo ljubazan), a drugi put ljubaznošću mog domaćina prof. Kostića obišao sam rodnu kuću u Obrovcu.“ Naravno, obe posete su ostale neprimećene od nas Obrovčana, a od opštinskih kulturnih poslenika i medija nezabeležene.
U nekrologu podunavskom Nemcu – Obrovčanu, naučniku, istoričaru i bibliografu, prof. dr Antonu-Toniju Šereru iz pera Lucijana Gajara, koji se poziva na procenu dr Franca Tirfeldera – generalnog sekretara Akademije u Minhenu: „Pre svega treba navesti Šererova bibliografska dela, za kojima ćemo morati posegnuti danas i u buduće, jer su interpretirani izvori teško dostupni. Još od prvog njegovog rada „Oni koji nisu želeli umreti“ objavljen 1959. godine, pa kroz ceo stvaralački opus vidi se mukotrpan istraživački rad, rad koji traži celokupnu ličnost i ogromno vreme. Kao posledica tog rada, nastala je jedinstvena, dragocena i bogata arhiva sa bibliotekom, u kojoj je sakupljena građa o jugoistočnoj Evropi, posebno Jugloslavije, Bugarske i Rumunije. Nakon jednog ostvarenog i radom ispunjenog života, prof. dr Šerer, zaslužni naučnik i ratoborni istraživački duh, preminuo je 14. januara 2015. godine u Gracu“.
Tako je jedan Obrovčan, a sa njim i Obrovac ušao u istoriju kulture naroda ovih prostora i zato Ti Toni od sveg srca DANKE!
Odlomak iz knjige „Kolekcionar palanačkih uspomena“, Leonard Nemet



