Preporuke za čitanje NB „Veljko Petrović“ (5. januar)

Narodna biblioteka „Veljko Petrović“ ima bogat fond svih popularnih naslova, iz svih oblasti književnosti. U saradnji sa bačkopalanačkom bibliotekom, donosimo vam preporuke knjiga za ovu nedelju.


„Intermeco“ – Sali Runi

Po oceni kritike ovo je najbolji roman Sali Runi do sada!

Ajvan ima 22 godine, uspešan je šahista, tih i introvertan. Njegov deset godina stariji brat Piter je elokventan i harizmatičan advokat. Naizgled je tako.

U nedeljama nakon gubitka oca, a kroz poglavlja koja naizmenično donose perspektivu jednog ili drugog brata, Sali Runi snažno, duboko, emotivno, a bez ustupaka sentimentalizmu, prikazuje kako protagonisti ruše pa iznova grade, gube pa pronalaze svoj put.

Pet likova – pomenuta dva brata i tri žene – odupiru se kategorizaciji društveno prihvatljivih veza, čime Sali Runi pokreće jednu od svojih omiljenih tema – uklapanje intimnih veza u društveni život. Njen jednostavan, realističan stil iz prethodnih romana evoluirao je, i precizni dijalozi sa prelivaju u živopisne unutrašnje monologe. Najdirljiviji roman do sada donosi nam bolnu priču o razornoj moći tuge i nerazumevanju među najbližima, ali i nežnu priču o ljubavi – od skrivene, potisnute i pogrešnim potezima urušene, do vidljive, ostvarene i lekovite. (knjizare-vulkan.rs)

„Ovo je najpotpunije delo Sali Runi, naročito dok oponaša modernističke stilove Džejmsa Džojsa i Virdžinije Vulf.“ – Publishers Weekly

„Gluva soba“ – Mojca Kumerdej

„Dok gledam ispred zida, čini mi se da se gledam u ogledalu – uroboros koji jede i truje samog sebe. Uroboros, zmija koja savijena u grču ponavlja grešku za greškom, jedan pad za drugim. Zlobni urok koji već decenijama sikće pod površinom, unesrećuje me i ubija, deo po deo.“ Iz priče „Uroboros“

Priče satkane od razmišljanja, monologa i dijaloga sa stvarnim i nestvarnim bićima, ali i predmetima. Otuđenost u samoći, kao i nerazumevanje u zajednici, potiskuju likove u mračne misli i paranoju, u verbalno, psihičko i fizičko nasilje nad sobom i drugima.

Glasovi koji se čuju u ovim pričama i koje onda prepoznajemo oko nas ‒ teški su, mučni, ironični, apsurdni, i na njihovo postojanje upozorava Mojca Kumerdej, pozivajući nas da ih pažljivije slušamo. Iako potresna, direktna i beskompromisna, ova knjiga, koja pleni konceptualnim inovacijama i narativnom veštinom, donosi zadovoljstvo u čitanju i podseća na ono dobro i lepo u čoveku, za čim uvek treba tragati i u unutrašnjim i u spoljašnjim svetovima. (geopoetika.com)

„Rt“ – Saša Ilić

Pogled s visine pruža drugačiju perspektivu; na velikom platnu nizije promiču nepregledne slike prirode, društva i povesti povezane u neraskidivu celinu. Magarac koji uzbrdo tegli tovar čekajući kraj u klanici, za čiju tankoćutnu prirodu ljudi nizije nisu sposobni; mlada žena odlučna u nameri da samu sebe uništi kako bi preživela okrutnost sveta; muškarac koji beži na drugi kraj kontinenta kako bi preživeo sopstvenu porodicu; veliki pisac, iako darovan retkom imaginacijom, ne može da pojmi važnost stvarnosti u kojoj deluje; društvo koje se od jednog rata oporavlja drugim, a u vremenu tehnološkog napretka i besomučne eksploatacije dovodi svoj opstanak do ruba.

Pejzaž koji autor slika proteže se od Rtnja, Sokobanje, Jadranske obale, Genève, pa sve do Australije. Kamenje, stene, reke, mora, insekti, životinje, Sunce, Zemlja i Mesec, njihove rude, elementi prirode, isti su oni od kojih je sačinjen čovek, ali izgleda da on jedini to ne shvata uprkos svesti i razumu. Rt Saše Ilića, dobitnika NIN-ove nagrade, sveobuhvatni je roman, jedan od onih totalnih koji nam kroz čudesnu porodičnu priču u četiri generacije, izuzetnim stilom i sluhom za literaturu, daje odgovor na pitanje, ko smo zapravo mi, ljudi.

O autoru: Saša Ilić (Jagodina, 1972). Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio je više proznih knjiga. Za roman Pas i kontrabas (2019) dobio je NIN-ovu nagradu. Za roman Berlinsko okno (2005) – Stipendiju „Borislav Pekić“. Napisao je dramu o Dimitriju Tucoviću Poslednja teza o Feuerbachu (u pripremi). Jedan je od osnivača književnog podlistka Beton u Danasu (2006–2013). Sa redakcijom Betona dobitnik je Nagrade „Dušan Bogavac“ za novinarsku etiku i hrabrost (NUNS, 2007). Sa Jetonom Nezirajem, pokrenuo je i uređivao književni festival Polip u Prištini 2010–2023. Piše kolumne za Peščanik i Radar. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, engleski, francuski, italijanski, makedonski i nemački jezik. Radnim danima živi u Beogradu, neradnim – na putu. (knjizare-vulkan.rs)

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *