Predstavljeno stvaralaštvo Nataše Terzić

U Narodnoj biblioteci „Veljko Petrović“, u sredu, 10. decembra, održana je promocija knjiga „Podruga“ i „Nasleđe predaka“ autorke Nataše Terzić.
Pored autorke, na promociji su učestovale Jelena Šuljmanac Milošević i Dragana Petrić, obe diplomirane bibliotekarke.
Natašino stvaralaštvo dragoceno je za očuvanje kulturnog nasleđa Kosova i Metohije. Njen roman prvenac „Podruga” osvetljava položaj žene i običaje patrijahalnog društva, dok knjiga „Nasleđe predaka” donosi bogastvo narodnih predanja, verovanja i običaja. Kroz svoja dela autorka prenosi duh zavičaja, čuvajući od zaborava seoski život, narodne motive i kolektivna sećanja. Piše o detinjstvu, običajima, ratovima i životnim običajima ljudi koji su nosili teret istorije. Nataša je rođena u Begovom Lukavcu, na Kosovu i Metohiji. Po struci je ekonomista, a trenutno živi i stvara u Divošu, malom mestu na obroncima Fruške gore.
-U knjizi „Podruga“ opisan je običaj koji se poštovao u neka stara vremena na Kosovu i Metohiji. Ukoliko bi se desilo da žena iz zdravstvenih razloga ne može da ima dece, a da bi se obezbedilo potomstvo, žena bi svom suprugu dovodila drugu ženu koja bi rodila decu. Ceo Balkan, a posebno Kosovo i Metohija, su bili na najvećem udaru. Jednostavno, da bi se obezbedilo potomstvo, odbrana, muška čeljad, žene su se pridržavale ovog običaja. Ženina uloga tada je bila da rodi, da oformi porodicu, ako to ne uspe, ona je neispunjena i njen život je bio promašen. Tom temom se bavim u knjizi „Podruga“, dakle, zbog čega se to radilo, zbog čega je bilo važno, iako su me pojedini prozivali da ja promovišem bigamiju, ne, to je tada bio nužni običaj čiji koreni se nalaze još u Starom zavetu, rekla je za „Nedeljne novine“ Nataša Terzić.

Naša sagovornica kaže da, dok je „Podruga“ polako putovala celim Balkanom, iz svih krajeva dobijala je poruke kako se i na tim prostorima nekada davno poštovao ovaj običaj.
-Dakle, to nije vezano samo za jedno usko geografsko područje i ja sam želela tu tematiku da razradim u ovoj knjizi i pokažem koliko je to ustvari plemenito. Vida, glavna junakinja, dovodi svom mužu Stanku podrugu Milenu. Zar to nije žrtvovanje za dobrobit porodice slično Hristu koji se žrtvovao za dobrobit ljudi? Ljubav je kad gledaš dobrobit onog drugog, kada sebe potireš da bi onom drugom bilo dobro, to je žrtvovanje za neki veći cilj. Samo čiste duše su sposobne da vide neki lepši i svetiji cilj u svemu tome, priča Nataša.
Druga knjiga, „Nasleđe predaka“ obuhvata priče od 1878. godine. To su pripovetke, dužih i kraćih formi, među kojima su i brojne legende.
-Čitalac koji čita „Nasleđe predaka“ može potpuno da uđe u tematiku, da doživi taj narod, da ga uvede u mentalitet naroda na Kosmetu na pravi način, kaže autorka.
Nataša Terzić je kratko vreme, nakon izbeglištva sa Kosova i Metohije 1998. godine, živela i u Novoj Gajdobri.
-To je bila moja prva od 30 adresa, moja poslednja adresa je sada u Divošu gde trenutno živim. Bog me je vezao za Vojvodinu, da nakon mog rodnog kraja ovde bude moja i prva i poslednja adresa, dodala je književnica Nataša Terzić.
D. J. Bujak



