Predstavljena knjiga „Neraskidiva karika“ o generalu Nebojši Pavkoviću

Povodom obeležavanja godišnjice od potpisivanja Kumanovskog sporazuma, kojim je završeno bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine, u utorak, 10. juna u Narodnoj biblioteci „Veljko Petrović“ predstavljena je knjiga „Neraskidiva karika“ autora pukovnika Miodraga Jevtića.


O NATO agresiji na našu zemlju i o knjizi govorili su predsednik Udruženja „Patriotski front“, Neđo Antonić, osnivač „Srbskog kulturnog centra“ pukovnik Milorad Đošić i sam autor, pukovnik Jevtić.

Kako je za „Nedeljne novine“ izjavio autor pukovnik Miodrag Jevtić, „Neraskidiva karika“ je knjiga koja obuhvata period od 75 godina na prostorima bivše Jugoslavije, sve ono što se događalo za to vreme, a kroz sve događaje prikazan je život i rad načelnika Generalštaba Vojske Srbije, generala Nebojše Pavkovića.

-Ovo nije samo biografska knjiga, ovo je istorijska i geopolitička knjiga koja oslikava jedan period od 75 godina prošle SFRJ, njen nestanak i rasprad, stvaranje novih država, njihovo posrtanje, ponovno uzdizanje, bombardovanje pa sve do današnjih dana, život u toj zemlji, a kao nit kroz čitave događaje se provlači biografija general pukovnika Nebojše Pavkovića. On na neki način, manje ili više, povezuje sve te događaje koji su se zbivali. Interesantna je stvar da je taj čovek, Nebojša Pavković, jedan od reprezentativnih izdanaka srpskog vojnog školstva koji je prolazeći kroz sve dužnosti, došao do najviše instance, načelnika Generalštaba, priča Jevtić.

On dodaje da je general Nebojša Pavković čovek koji je, u bitnim elementima, kada se odlučivalo o daljem bitisanju države, vojske, naroda uvek nalazio na čelnim funkcijama u kojima je mogao ne samo da kreira, već i da odlučuje o upotrebi vojske države.

-Kao konkretan primer navodim da je on devedesetih godina bio zamenik načelnika Vojnog kabineta ministra odbrane generala Veljka Kadijevića, i on tu nije mogao da odlučuje, ali je mogao da prati, piše određena naređenja, da sagledava, vidi i učestvuje kao što je to bio slučaj u Vukovaru. Drugo područje je bilo na Kosovu i Metohiji kada je on 1998. godine bio komandant Prištinskog korpusa, bila je oružana pobuna Šiptara i on je kao komandant slomio u jednoj ofanzivi tu pobunu i da nije bilo međunarodnog faktora, ta snaga ne bi više ni postojala, oni su je revitalizovali. Godine 1999. on je već bio komandant Treće armije i prihvatio je borbu, tačnije pokušaj kopnene operacije na KiM i sprečio je. Čizma NATO pakta nije ušla na Kosovo iako su imali jačinu u odnosu 600 prema 1, oni nisu mogli da prodru i da uđu, druga stvar je šta je politika posle uradila i potpisivala, dodaje naš sagovornik.

General Nebojša Pavković kao načelnik Generalštaba nalazio se na čelnoj funkciji u vojsci i 5. oktobra 2000. kada je sprečio zloupotrebu vojske i mogućnost građanskog rata u promeni vlasti. To je, ocenjuje pukovnik Jevtić, vrlo značajan period. Na kraju, u opštoj neslozi političkih partija u Srbiji, on je penzionisan 2002. godine u junu mesecu i na kraju, radi interesa države, insistirano je da ode u Haški tribunal.

-Predao se dobrovoljno, otišao je avionom Vlade i znao je da neće nikako moći da dokaže da nije kriv. Vrlo je nezgodno kad čovek u dubokom uverenju zna da nije kriv i da se borio za svoju državu koja mu je naredila da je brani, na kraju služi 22 godine zatvorske kazne, to je jedna loša poruka svakom onom ko želi da se bavi bezbednošću i vojskom, kaže autor knjige.

Pukovnik Jevtić osvrnuo se i na negativnu propagandu o Srbiji i dodaje da ona seže do daleko u prošlost, a korene takvog postupanja zapadnih sila vidi u anglosaksonskoj politici.

-Mi vidimo da je traženo da se osude u Haškom tribunalu načelnik Generalšataba vojske Srpske Krajine i predsednik Srpske Krajine, pa načelnik Generalštaba vojske Republike Srpske i predsednik, kao i Jugoslavije, sa nizom oficira, to se nije tražilo kod drugih, ali se tražilo samo kod srpskog naroda. To ima duboke korene. Neki analitičari smatraju da je svaki ratni sukob u osnovi verski, može neko da tumači drugačije, ali verujte, malo je jedan intervju da bismo načeli tu temu. Da li je to Engleska, koja već više vekova vodi jednu antisrpsku politiku jer smatra, pošto se Srbija na Balkanu nalazi na centralnom mestu, praktično bi bila centralna kopnena država i ako bi se dozvolilo ujedinjenje svih tih etničkih grupa i ljudi koji su tu, da bi oni bili bliski saveznik i vrlo bitna, jaka sila njenog najvećeg protivnika, Rusije. Prema tome, oni se sve ove godine trude da se to nikako ne dogodi, rekao je Jevtić.

On smatra da Nebojša Pavković nikako nije trebao da bude osuđen na najvišu kaznu zbog toga što se on nalazio u sredini lanca komandovanja. Prema njegovim rečima, Pavković nikada nije hteo da sarađuje sa Haškim tribunalom, smatrao je da su to neprijatelji, da oni ne rade po pravu, on je odbijao svaku saradnju, a imao je mnogo mogućnosti i predloga za saradnju pa čak i da mu karijera napreduje neverovatnom brzinom ukoliko im preda Ratka Mladića.

-On je sve to odbio. Imamo jednu takvu situaciju da čovek drži do svoje reči i do svog naroda i eto on sada neće izaći na slobodu do 2027. godine.

Knjiga je dvotomna, ima 1150 stranica, sadrži 366 fotografija i 32 dokumenta od kojih su neki državne tajne. U knjizi ima opšte poznatih stvari, ima manje poznatih stvari, a ima i potpuno nepoznatih činjenica koje se prvi put sad pojavljuju.

-Za dve i po godine koliko sam pisao knjigu, razgovarao sam sa 64 javne ličnosti iz sveta kulture, sporta, diplomatije, vojske, bezbednosti, crkve, koji su poznavali generala Pavkovića i svi su mi dali svoje iskaze i koristio sam veoma obimnu, do sada dostupnu literaturu. Niko do sada nije demantovao nijednu napisanu reč, mada su to istorijski podaci i svako može da ih posmatra iz svog ugla, zaključio je pukovnik Miodrag Jevtić.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *