Počeo Božićni post

Danas je počeo Božićni post koji najavljuje jedan od dva najveća hrišćanska praznika – Božić. Ukoliko postite prvi put, ali i ako to redovno praktikujete i poštujete, sigurni smo da čujete ili sami imate brojne nedoumice vezane za post. Šta je njegova prava suština, kako nas to odricanje od određene vrste hrane može približiti Hristu, kako se pravilno posti, kao i da li je zaista opravdano ne postiti iz zdravstvenih razloga… 


Đakon pri Svetojovanskom hramu Branko Batalo dao je detaljna, a opet jasna objašnjenja o tome gde grešimo i kako bi trebali da gledamo na sve ono što nam post donosi. On kaže da je post blagosloveno vreme našeg preobražaja i ličnog truda te da je to pravilo koje traje već skoro 2000 godina.

-Po uzoru na našeg Učitelja, Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, mi hrišćani takođe uzimamo pravilo posta u svojim životima. To je pravilo koje traje već skoro 2000 godina. Postom se približavamo Bogu, tj. zajedničarimo sa Njim, proslavljamo ga i poštujemo svetitelje koji su isto tako postili. Na kraju ovog posta proslavljamo Rođenje Gospoda Isusa Hrista Sina Božijeg i to je suštinski razlog njegovog trajanja. Iako nije oduvek trajao 40 dana, zna se da je njegovo trajanje odlučeno na Carigradskom saboru iz 1166. godine. Drugi naziv, manje poznat, je i Filipov post jer počinje dan nakon praznika Svetog Apostola Filipa, kaže đakon Branko Batalo za „Nedeljne novine“.

Govori se često o tzv. „strogoći“ nekog posta i kako se ta strogoća sadrži u većem odricanju od hrane. Naš sagovornik kaže da se u tim trenucima čak neki hrišćani i drznu da „mere“ ko je koliko postio i kako, ili se preuznose, hvale i veličaju svoj post. Mnogo se o priča količini posta, ali ne i o suštini posta.

-Bio to jednodnevni ili višednevni post, to je vreme kada se sabiramo u same sebe i preispitujemo i analiziramo sopstveno učešće u životu Crkve i dubinu Jevanđelja u našim životima. Tada više nego ikada bdimo nad našim mislima, rečima i delima. A kada svoje srce i razum dovedemo u ravnotežu, kada se molimo Gospodu za nas i naše bližnje, to se odrazi i na odnose sa drugim ljudima. Tako od posta imaju koristi i vernik i porodica i šira zajednica, dodaje đakon.

Naravno, napominje on, Crkva u određeno vreme preporučuje ne samo kad je post već i kako se posti – nekad se konzumiraju obroci „na vodi“ (hleb, voće, povrće, kuvana jela bez ulja), nekad „na ulju“ (hleb, voće, povrće, jela pripremljena uz pomoć ulja), a u nekim slučajevima i konzumiranje ribe. Tako je i sa Božićnim postom, gde je sredom i petkom preporučeno jedenje „na vodi“, a ostalim danima i na dan većih praznika i vikendom preporučeno jedenje ribe.

Suština posta

Prema rečima našeg sagovornika, cilj posta jeste da shvatimo da imamo alternativu i da je krajnji put te alternative Carstvo Nebesko.

-Šta će se to strašno desiti ako provedemo neko vreme bez mrsne hrane, istovremeno preispitujući se u svetlu novozavetnih Božanskih zapovesti? Mi kada govorimo o hrani, govorimo kao da se radi o velikoj gladi koja vlada u našoj otadžbini, što je apsurdno imajući u vidu koliko hrane bacimo(?!) Kada postavimo post kao sredstvo za izoštravanje naših umnih i duhovnih čula, pobeđujući svoje telo, a sve u slavu Božiju, onda se i čuda dešavaju u našim životima, koliko god to izgledalo nemoguće u nekim trenucima, kaže Batalo.

Znamo da mnogi post vezuju isključivo za odricanje od hrane životinjskog porekla. Đakon Branko Batalo podseća šta je mnogo važnije od toga šta smo pojeli određenog dana.

-Post nam pomaže da ojačamo u svakom smislu jer, ako čovek ne može reći hrani NE, kako će reći NE drugim slabostima, raspoloženjima i gresima? Tako je post je oruđe koje nam pomaže da jačamo svoj duh i svoju volju. Ako uložimo trud u uzdržavanje od jela lakše ćemo istrajati u tome da „ne jedemo“ ni svoje bližnje. Najvažnije je ostvariti introspektivu naših osećanja, emocija i raspoloženja i retrospektivu naših dela u toku današnjeg dana. U tom slučaju mi počinjemo da uviđamo da imamo Krst u našim životima koji smo dužni i odgovorni nositi. Taj Krst nas upućuje i na Jevanđelje, na Hristov Put, Put Spasenja. Ovim putem se ovo razmišljanje izmešta iz blagoslovenog vremena posta i postavlja se čovekovu svakodnevnicu, tako da post onda postaje način života, a hrana jedna sasvim nebitna stvar. Ovo važi za svakog čoveka koji traži Hrista i Spasenje, ispričao je naš sagovornik.

Često možemo čuti od nekih ljudi kako ne poste jer zbog zdravlja moraju da jedu „jaču“ hranu.Đakon je našim čitaocima razrešio i ovu nedoumicu.

-Svaki čovek poseduje određenu snagu i volju. Naravno, postoje ljudi sa slabijim opštim zdravljem koji bi iz zdravstvenih razloga trebalo da se drže određene dijete za njihovo dobro. Ali post nije dijeta. Post je pre svega sredstvo i molitveni pokušaj prevazilaženja svoje prirode i svog stanja. Niko do sad nije preminuo hraneći se posnom ishranom, već čak štaviše, takvi ljudi su, skoro po pravilu, izvrsnog zdravlja. Mens sana in corpore sano. Postoji bezbroj naučnih članaka o načinu i vrsti ishrane gde se post uvek preporučuje. Kad je u pitanju ozbiljnija klinička slika uvek se treba posavetovati sa parohijskim sveštenikom, istakao je đakon.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *