Penzionerske dane posvetila ručnom radu

Radmila Stanić rođena je u Novom Sadu, gde je završila školu, a nakon udaje preselila se u Bačku Palanku gde je radni vek provela kao profesorka u Gimnaziji „20. oktobar“ i TŠ „9. maj“. Još kao dete pokazala je afinitet prema umetnosti i ručnom radu, a nakon odlaska u penziju posvetila se kreiranju i izradi nakita, asesoara, odevnih predmeta ali i igračaka.
Radmila je članica Udruženja žena „Zlatne ruke“ iz Bačke Palanke i često svoje predmete izlaže na manifestacijama, a omiljena joj je, kako kaže, „Dunavski vez“. Radmila zanimljive komade nakita izrađuje od profesionalne gline, štrika i hekla šešire, tašne, kape, bluze kao i igračke. Bavi se i vezom pa je vezla i uskršnja jaja.
-Zlatne ruke sam nasledila od bake i moje majke. Inspiracija je najbitnija u svakom poslu, pa tako je i sa ručnim radom, a ona dolazi često nenajavljeno, iznenada pokuca u mojoj glavi i stvori se ideja. To može biti zalazak Sunca, mirna površina vode, pecanje, u svitanje, gde mesec obasjava mirno ogledalo vode itd. Sebe zovem „svaštara“. Svaki komad nakite ili odevnog predmeta koji napravim ustvari je uvek povezan sa mojom pričom. Ideja i kreativnost dolaze spontano i nizu se kao nabujala reka, priča Radmila za „Nedeljne novine“.
Za ručno rađene predmete uvek je potrebno dosta vremena. Radmila kaže da ponekad radi jedan predmet i po 10-15 sati, a nekada i više dana. Svoje radove izlaže na raznim manifestacijama i plasira na društvenim mrežama. S obzirom da je radni vek posvetila deci i njihovom obrazovanju, Radmila ističe da je u toj profesiji najvažnija ljubav i poštovanje.
-Kao profesorka, utkala sam svu ljubav prema učenicima. U prosvetarskom pozivu psihologija je najvažnija društvena nauka za koju treba još imati i afiniteta. Uvek mi je vaspitni momenat bio važniji od same nastavne jedinice. Trudila sam se da se svakom učeniku ponaosob približim sa velikim poštovanjem, koje mi je bilo istom merom uzvraćeno. Sećam sam se jednog događaja kada je jedna učenica rekla da bi volela da sam joj ja mama. Naravno da sam odmah reagovala sa pričom o snažnom, jedinstvenom uticaju majki uopšte. Časovi odeljenskog starešine ili roditeljski sastanci nisu bili svedeni na opravdavanje časova i čitanja ocena, nego su imali svoju vaspitnu tematiku. Zaključila bih da je najlepša profesija ona koja generacije i generacije vaspitavate i usmeravate na pravi put kako bi postali humani i dobri ljudi.
Predmeti koje Radmila pravi ostavljaju utisak upravo otvorenosti prema životu, a brojni zanimljivi i šareni detalji govore u prilog tome koliko je zapravo ljubavi utkano u svaki od njih. Ovaj hobi njoj jeste i dodatna zarada, ali, kako kaže, novac joj nije glavni motiv, a posebno je zadovoljstvo kad na drugim ljudima uoči odevne predmete ili nakit koji je baš ona napravila.
-Do materijalne dobiti mi nije stalo, već mi je najvažnija potvrda da se ljudima sviđaju moje rukotvorine, dodala je Radmila Stanić.



