Nikola Milivojević: ‘Običan’ čovek je nosilac istorije

Mladi istoričar, MA Nikola Milivojević iz Bačke Palanke do sada je uradio veliki broj istorijskih istraživanja, objavio brojne publikacije, organizovao izložbe, sve sa ciljem upoznavanja što većeg broja građana sa lokalnom istorijom. Kako i sam kaže, nije se mnogo istoričara bavilo prošlošću Bačke Palanke, te je polazna osnova za mnoge teme bila slaba. Zajedno sa saradnicima, takođe Bačkopalančanima, uradio je mnogo kada je u pitanju lokalna istorija, a tokom svog rada pokucao je na vrata brojnih porodica u opštini Bačka Palanka kako bi došao do važnih podataka. 


Rođen je u Novom Sadu, u Bačkoj Palanci završio je Osnovnu školu „Sveti Sava“ i Gimnaziju „20. oktobar“. Godine 2012. nakon završenih osnovnih studija na Univerzitetu u Novom Sadu, odseku za istoriju upisuje master studije. Master rad „Spoljašnja politika Karla Velikog“ odbranio je u oktobru 2013. godine i nakon toga upisao doktorske studije. Preko programa studentske razmene Erazmus + boravio je u Bambergu na Univerzitetu „Oto – Fridrih“, najpre kao razmenski student tokom zimskog i letnjeg semestra 2018/19, a zatim i kao redovni student doktorskih studija 2019/20.

-Dobitnik sam Nagrade za završene studije Univerziteta u Novom Sadu 2011/12, više studentskih stipendija Ministarstva u Republici Srbiji i DAAD stipendije za studente Erazmus +. Tokom studija istraživao sam u bibliotekama u Republici Srbiji, bibliotekama i naučnim ustanovama u Republici Hrvatskoj, Republici Austriji i Nemačkoj. Učestvovao sam na više naučnih konferencija u Republici Srbiji i Hrvatskoj i objavio više naučnih radova vezanih za temu doktorata i lokalnu istoriju u relevantnim naučnim časopisima, priča Nikola o svojim počecima.

Paralelno sa osnovnim studijama započeo je da se bavi lokalnom istorijom. Želeo je, kako kaže, stečeno znanje na fakultetu da iskoristi „radom na terenu“. Veliki deo lokalne istorije u opštini Bačka Palanka za mnoge od istoričare bila je, kako navodi, „tabula rasa“. Ono što je njegova možda najveća zasluga jeste što je u nedostatku podataka odlučio da razgovara sa svojim sugrađanima o njihovim sećanjima na određene događaje i tako prikupio dragocene podatke.

-Istoričari amateri u svojim pionirskim radovima obradili su pojedine događaje i teme za koje im je građa bila dostupna. Veliko hvala na njihovom trudu i zalaganju za lokalnu istoriju dugujemo Nikolasu Hepu, Radulu Radoviću, Savi Petriću i Liviji Pap koji su napravili prvu osnovu za dalja ozbiljnija naučna istraživanja. Moje prvo istraživanje lokalne istorije bilo je usmereno ka bačkopalančanima učesnicima u OUN tokom Cuetske krize. Tom prilikom intervjuisao sam nekoliko sugrađana, prikupivši njihova sećanja i fotografije. Ono je bilo dobra priprema za moje prvo veliko istraživanje tj. pripremu za izložbu „Palančani u Velikom ratu“. Tokom njega, zbog nedostatka građe u arhivima i drugim naučnim institucijama, odlučio sam se da građu prikupim na terenu. Krenuo sam od porodice i poznanika, a kako sam prikupljao nova saznanja o novim učesnicima rata istraživanje sam proširio na njihove potomke. Tom prilikom po prvi put sam se stvarno upoznao sa Bačkopalančanima obišavši najverovatnije oko stotinak domaćinstava. Izložba je realizovana 2014. godine povodom stogodišnjice početka prvog svetskog rata, kaže Nikola za „Nedeljne novine“.

Sledeći izazov bila je izložba „Kolonizacija Bačka Palanke“ organizovana u okviru Dana muzeja 2015. godine. Deo građe je već bio obrađen i publikovan, a mnoge nove životne sudbine prikupio je u mesecima koji su prethodili izložbi. Izložba je nekoliko puta izlagana u Bačkoj Palanci i Mladenovu. Ponudu za rad na novoj izložbi Nikola je dobio od sveštenika Stevice Ilića nedugo nakon toga.

-Zajedno sa dr Predragom Vajagićem i mr Vladimirom Baljem realizovao sam katalog i izložbu „Dva veka pravoslavnog hrama u Bačkoj Palanci“. Meni je pripao istraživači deo vezan za vezu naroda i lokalne crkve. Pošto je u fokusu mojih istraživanja bio pojedinac i njegova sudbina za naredni Dan muzeja 2016. god. uz veliku pomoć i podršku porodice Zavišić organizivao sam izložbu „Zavičajne osobe Bačke Palanke-porodica Zavišić“. Cilj mi je takođe bio da skrenem pažnju javnosti na naše sugrađane koji su učinili mnogo toga za zajednicu i da im u isti mah odamo zahvalnost. Osim toga, želeo sam da u daljem radu prikupim još biografija zaslužnih sugrađana i prenesem ih preko publikacija i novih izložbi, rekao je Milivojević.

Glavni izvor prošlosti Bačke Palanke je periodička građa pohranjena na Zavičajnom odeljenju NB „Veljko Petrović“. Listajući je zajedno sa koleginicom Draganom Petrić, došli su na ideju da svoja dalja zajednička istraživanja usmere ka istoriji štamparstva u trima palanačkim opštinama. Na Danima muzeja 2017. i 2018. godine izložili su rezultate svojih istraživanja.

-Poslednju izložbu pred svoj odlazak u Nemačku „Palanački srez i prisajedinjenje Vojvodine Kraljevini Srbiji“ realizovao sam uz pomoć Centra za istorijska istraživanja Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i Opštine Bačke Palanke u novembru 2018. godine. Nažalost, nisam bio prisutan na otvaranju izložbe, stoga je reč na otvaranju preuzeo recenzent izložbe i kataloga, dodao je on.

Nikola je, pored izložbi samostalno i zajedno sa koleginicom Draganom Petrić i Centrom za edukaciju „Poletarac“ od 2012. do 2018. organizovao  više radionica istorijskog karaktera. Cilj je bio da na kreativan način najmlađim sugrađanima približe prošlost, ali i da probude interesovanje za samostalni rad i istraživanja. Povodom sedamdesetogodišnjice oslobođenja Bačke Palanke u koautorstvu učestvovao je u realizaciji filma „Sećanja“. U njemu su izložena sećanja poslednjeg preživelog borca Bačkopalanačkog odreda Petra Jamušakova, Nikole Franca, mr Milana Ristića i Svetozara Jergića. Godine 2015. zajedno sa grupom prijatelja i poznanika organizovano su počeli da obilaze i čiste grobove srpskih ratnih dobrovoljaca iz Prvog svetskog rata.

-Pomogao sam Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini Bačke Palanke, kao i Opštini Bačka Palanka tokom rekonstrukcije spomenika dobrovoljcima Velikog rata, spomenika „Čamac-baza Ristićev salaš“, spomenika palim borcima NOB i Crvene armije na gradskom groblju i podizanju spomenika Kralju Petru. Kao volonter učestovao sam u arheološkim istraživanjima na nalazištu „Obrva“ 2013. i tokom radova na istraživanju sarmatskog groba u ulici Jugoslovenske armije 2015. Na Radiju Tavor pomogao sam realizaciji emisije istorijskog karaktera „Srpski istorijski vremeplov“ i „Kultura sećanja 1918“ u periodu 2015. do 2018. godine. Aktivno sam sarađivao sa Nemačkim društvom Bačka Palanka i pomagao im u organizaciji „Štrudl festa“ i prikupljanju istorijske građe. Veliku pomoć pružio mi je Nikola Franc, hroničar Bačke Palanke. Bez njegove pomoći veći deo mojih istraživanja ne bi bio moguć, dodaje naš sagovornik.

Uz podršku predsednika Zoltana Faraga i članova MKUD „Večera Šandor“ Nikola je pokrenuo obeležavanje godišnjice smrti bačkopalanačkog dobrotvora Karla Mezeija 2017. godine.

-Prošle godine ponovo smo uspeli da uz podršku župnika Mr Františeka Gašparovskog održimo pomen, a ove godine priredimo i svečanu akademiju u kojoj su učestvovali učenici OŠ „Sveti Sava“, Gimnazije „20. oktobar“, hora Kulturnog kluba „Zvono“ i prof. Ružica Černi. Nadam se da ćemo narednih godina proširiti priču vezanu za ovaj jubilej i u organizaciju uključiti veći broj institucija. Mezei ipak to zaslužuje, priča Nikola.

Od marta 2020. godine Nikola je zaposlen u firmi „Transcom“ u Beogradu. U toku epidemije korona virusa produbio je saradnju sa Trentonskim udruženjem Nemaca iz SAD u čijim novinama redovno objavljuje članke. U planu mu je da do kraja godine objavi knjigu na kojoj nekoliko godina radi sa koleginicom Petrić, a pored toga i izložbe povodom osamdesetogodišnjice oslobođenja Bačke Palanke u Drugom svetskom ratu.

-Naredne godine želeo bih da završim rad na započetim publikacijama o porodici Zavišić i Palančanima u Prvom svetskom ratu. U planu je izrada još nekoliko publikacija i izložbi vezanih zavičajne ličnosti i bitne događaje iz prošlosti Bačke Palanke pre svega iz oblasti industrije, zanatstva i prosvete, kao i nepublikovane građe o verskim zajednicama. Najveća želja ostaje mi da publikujem nešto za najmlađe na osnovu čega bi mogli lakše usvoje znanja o našoj prošlosti.

Polazni motiv Nikolinog rada bio je čovek, pojedinac koji tokom svog života prolazi kroz mnoga dešavanja na koja često nema puno uticaja. Upravo taj pojedinac je nosilac istorije. Bez njega i kroz njega istorija se najbolje sagledava. Polazeći od njega preko lokala, zajedno sa saradnicima, gradio je upotpunio mozaik prošlosti iz koga proističe istorija.

-Ogromnu zahvalnost za sve realizovano dugujem Nikoli Francu, Slavku Miloševu, Milanu Ristiću, Dragani Petrić, porodici Zavišić, Aleksi Miškovu, porodici Milošev, Milanu Pališaškom, Eriki Preradović, Vladimiru Kovaču i mnogim drugim sugrađanima, rekao nam je na kraju MA Nikola Milivojević.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *