Maletin: Lekar pre svega mora biti čovek koji leči razumevanjem

Nemanja Maletin, mladi lekar i istraživač iz Bačke Palanke, ovogodišnji je dobitnik Oktobarske nagrade za izuzetne rezultate u oblasti medicine, nauke i obrazovanja.
Nemanja Maletin rođen je 1999. godine u Bačkoj Palanci. Osnovno obrazovanje i nižu muzičku školu završio je u rodnom gradu, a Srednju medicinsku školu „7. april“ u Novom Sadu završio je sa Vukovom diplomom.
Medicinski fakultet Univerziteta u Novom Sadu završio je 2024. godine sa prosečnom ocenom 10,00, kao prvi u generaciji.
Na osnovu izuzetnih akademskih rezultata i dosadašnjih dostignuća, nezavisna komisija Univerziteta u Novom Sadu proglasila ga je najboljim studentom Univerziteta, čime je postao prvi Bačkopalančanin u istoriji koji je poneo ovu najvišu studentsku čast jedinog univerziteta u Vojvodini.
Višestruko je nagrađivan od strane Univerziteta, Medicinskog fakulteta, kao i prestižnih organizacija poput Srpskog lekarskog društva. Dobitnik je Godišnje nagrade Društva lekara Vojvodine za izvanredan uspeh tokom studija, bio je stipendista Fonda za mlade talente Republike Srbije – Dositeja, kao i Fondacije „Privrednik“.
Takođe je dobitnik nagrade Matice srpske i više priznanja za izuzetne rezultate na testovima znanja.
Svojim znanjem, radom i posvećenošću Nemanja Maletin predstavlja primer mladog čoveka svojim uspesima i vrednostima dostojno predstavlja svoj grad i inspiriše mlađe generacije.
Pre svega, čestitam još jednom na osvojenoj Oktobarskoj nagradi. Koliko je za tebe značajno ovo najviše opštinsko priznanje?
Hvala vam na čestitkama. Ovo priznanje mi je posebno drago jer dolazi iz mog rodnog grada, mesta gde sam odrastao, gde žive ljudi koji su me podržavali i verovali u mene od samog početka, mesta kojem se uvek rado vraćam. Dobiti nagradu od svoje zajednice ima jednu posebnu težinu, to nije samo priznanje za dosadašnji rad već i podsećanje na korene i odgovornost koju imam prema svojim sugrađanima. Ova nagrada je za mene veoma emotivna, jer osećam da sve što radim ima pravi smisao tek onda kada to može da donese korist društvu iz kojeg potičem. Uvek sa ponosom govorim i govoriću odakle potičem.
Završio si medicinski fakultet kao najbolji u generaciji, koliko je bilo teško?
Bilo je izazovno, ali ne i teško u negativnom smislu. Kada nešto istinski volite, svaki trud dobija svoj smisao. Medicina traži posvećenost, istrajnost i veliku dozu ljubavi prema čoveku. Tokom studija sam često radio više nego što je bilo neophodno, ne zato što sam morao, već zato što sam želeo da razumem suštinu, ne samo bolest, već i čoveka koji je nosi. Samo takav, integrativni i holistički pristup čoveku može da dovede do pozitivnog ishoda lečenja.
Smatram da rezultat nije samo u brojkama i ocenama, već u tome koliko si rastao kao ličnost i kao budući lekar. Ta iskrena zainteresovanost, radoznalost i posvećenost bile su prepoznate kada sam izabran za najprestižnije priznanje, titulu Najboljeg studenta Univerziteta u Novom Sadu i Studenta generacije medicinskih nauka. To je veliko priznanje, ali verujem da je najveća nagrada za svakog lekara kada ume da pomogne pacijentu, kada svojim znanjem, ali i prisustvom i razumevanjem, donese nekom olakšanje, sigurnost i nadu.
Ipak, sve to ne bi bilo moguće bez ogromne podrške moje porodice. Moji roditelji i brat su bili uz mene u svakom trenutku, verovali u mene i davali mi snagu onda kada je bilo najpotrebnije. Ovaj uspeh je podjednako njihov koliko i moj, i iskreno sam im zahvalan na svemu što su za mene učinili.
Na specijalizaciji si na onkologiji, zašto baš ta oblast, šta te je privuklo?
Onkologija je polje koje spaja nauku, humanost i nadu. To je grana medicine koja se bavi izuzetno teškim bolestima, tumorima, ali i ljudima koji se sa njima hrabro bore. U onkologiji se čovek susreće sa najdubljim pitanjima života, ali i sa najvećim primerima snage, dostojanstva i vere. Ovo je oblast koja se danas najbrže razvija u medicini, svakodnevno nastaju novi lekovi, imunološke i target terapije, molekularna ispitivanja i personalizovani pristupi koji obolelima od najtežih bolesti donose ogromnu nadu.
Internistička onkologija, u užem smislu, bavi se sistemskim lečenjem pacijenata sa malignim bolestima, primenom hemioterapije, imunoterapije i target terapije, kao i praćenjem neželjenih efekata i procenom odgovora na lečenje. To podrazumeva blisku saradnju sa pacijentom i kontinuirano praćenje njegovog fizičkog i psihološkog stanja tokom čitavog procesa lečenja.
Privukla me je upravo ta složenost bolesti i dinamika terapije, ali pre svega, kontakt sa pacijentom. U onkologiji se ne leči samo bolest, već i strah, neizvesnost. Tu se najbolje vidi da je lekar pre svega čovek koji leči prisustvom, razumevanjem i iskrenom brigom, uz sve mogućnosti koje nam savremena medicina nudi.
S obzirom da si mlad, a već si toliko puta pokazao vrhunsko znanje, da li se pored specijalizacije baviš još nečim, kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Trenutno sam na specijalizaciji iz internističke onkologije i paralelno pohađam doktorske studije iz biomedicinskih nauka. Aktivno se bavim naučnoistraživačkim radom u oblastima imunologije, preventivne medicine, hematologije i onkologije, jer verujem da savremeni lekar mora da bude i istraživač, neko ko stalno preispituje, uči i nadograđuje svoje znanje.
Pored medicine, volim da kombinujem nauku i umetnost. Pohađam solo pevanje i uporedni klavir, jer verujem da lekar treba da ostane čovek širokih horizonata. Pored izuzetno kvalitetne Muzičke škole u Bačkoj Palanci, CTKU „Kosta Abrašević“ je mesto koje je odigralo veliku ulogu u mom ličnom formiranju i razvoju.
Aktivno se bavim i atletikom. Tokom studija sam bio kapiten Atletske sekcije Medicinskog fakulteta i sa timom sam učestvovao na brojnim univerzitetskim takmičenjima gde smo ostvarivali zapažene rezultate. Verujem da je upravo taj balans između uma, tela i duše ključ svakog uspeha.
Što se budućnosti tiče, želeo bih da nastavim da se usavršavam u kliničkoj i akademskoj medicini, ali i da znanje koje steknem vratim svojoj zemlji i mladima koji dolaze posle mene, a pre svega mojim pacijentima. Moja želja je da svojim primerom pokažem da se i u Srbiji može postići vrhunski rezultat ako postoji posvećenost, rad, poštenje, skromnost i iskrena želja da se pomogne čoveku i društvu uošte.
Koja bi bila tvoja poruka, pre svega mladima?
Moja poruka mladima je da nikada ne odustaju od sebe i svojih snova, bez obzira na okolnosti. Svako vreme ima svoje izazove, ali i svoje prilike. Važno je da ostanu uporni, da rade na sebi i veruju u ono što rade, jer trud, znanje i poštenje uvek na kraju nađu svoj put.
Ne treba se plašiti odgovornosti ni neuspeha, jer se upravo iz njih najviše uči. Neuspeh ne treba da obeshrabri, već da motiviše. Važno je da sve što radimo ima smisao, da je na dobrobit nama i zajednici. Svakim danom svaki pojedinac treba da teži tome da bude bar malo bolji, za sebe, za svoju okolinu i za društvo u celini, jer samo tako možemo istinski napredovati kao pojedinci i kao zajednica.
I na kraju, nikada ne treba zaboraviti odakle potičemo. Koreni nas drže čvrstim, a znanje i dobrota nas vode napred.
D. J. Bujak



