Ljubav kao dar od Boga

Književnica Slavica Minić Catić, u ponedeljak, 22. decembra, u Narodnoj biblioteci „Veljko Petrović“, održala je promociju svoje knjige „Usana dah“. 


O knjizi su govorile bibliotekarka Dragana Petrić i autorka koja dolazi iz Kragujevca, a detinjstvo je provela u Bačkoj Palanci.

Slavica Minić Catić rođena je u Stokholmu 1967. godine, a sa navršenih pet godina dolazi u Bačku Palanku gde je živela 15 godina. Nakon toga, seli se u Kragujevac gde i danas živi. Pisanjem se bavi od 16. godine, a sada joj je to primarno zanimanje.

-Ponosna sam na moje početke jer kada sam počinjala imala sam priliku da upoznam pokojnog Miku Antića. Rado se sećam tih početaka najviše zbog toga, on mi je tada rekao da veruje u mene i da polaže velike nade u mene, rekla je Slavica za „Nedeljne novine“.

Autorka pre svega piše ljubavnu poeziju, ali i prozu. Kaže kako se njena dela bave posebnom vrstom ljubavi.

-To je poezija koja se bavi ljubavlju prema Bogu, majci, ustvari jednom univerzalnom ljubavlju. Da bismo nešto takvo pretočili u pisanu reč, treba mi u sebi da nosimo tu ljubav. Obično ljudi na pomen ljubavi prvo pomisle na partnersku ljubav, ali ja pišem o ljubavi koja nam je data od Boga, gde mi našim gestovima postajemo izvor te ljubavi i dalje je širimo. Dakle, da se nasmejete nekom u prolazu, da pomognete nekoj starijoj osobi, sve su to gestovi ljubavi, priča književnica Slavica Minić Catić.

Ona dodaje da u knjizi „Usana dah“ ima dosta i autopoetike, njenih iskustava, a pored toga tu su i iskustva drugih.

-Mislim da svako može da se pronađe u ovoj knjizi, mislim da ima jednu jaku poruku, o čemu govore i dobre kritike. Recenzent iz Bosne i Hercegovine, profesor Đorđe Dabarčić, me je čak uporedio sa Desankom Maksimović. Jeste to lepo i ja izuzetno poštujem i volim Desanku Maksimović i naravno da sam ponosna na to što me porede sa njom, ali ja imam neki svoj pravac i volim da budem svoja i autentična, dodala je naša sagovornica.

Pored poezije, u knjizi se nalazi i proza koja je puna saveta za bolji i opušteniji život koje je Slavica ispisala zahvaljujući svom životnom iskustvu.

-U pitanju su motivacione poruke koje govore da uvek treba da idemo dalje, da je radost naše prirodno stanje. Uglavnom su to pozitivne stvari jer ja sam optimista u životu i to se u poeziji i prepoznaje.

I Bačku Palanku i Kragujevac Slavica Minić Catić doživljava kao svoj dom. Za oba mesta je, kako kaže, podjednako vezana.

-U Bačkoj Palanci mi žive majka i brat, u Kragujevcu su mi deca i naprosto ja ne mogu da merim ta dva mesta. Vrlo rado i često dolazim ovde, rekla je na kraju naša sagovornica.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *