Krstovdan, Bogojavljenje i Jovanjdan – običaji i verovanja

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici u nedelju, ponedeljak i utorak 18, 19. i 20. januara proslavljaju tri velika praznika – Krstovdan, Bogojavljenje i Jovanjdan. Postoje brojni običaji vezani za ova tri praznika, a jedan od njih je svakako veliko osvećenje vode koje se vrši na Krstovdan i Bogojavljenje u hramovima.
Takođe, na Bogojavljenje širom naše zemlje se organizuje plivanje za časni krst, međutim, dešava se da na nekoj od tih manifestacija možemo videti pravoslavnog sveštenika koji blagosilja sam događaj, a negde ne. Zbog čega je to tako i šta tačno proslavljamo tokom ovih praznika pitali smo veroučitelja, Stevana Jurića.
On kaže da je od navedena tri praznika, centralni praznik Bogojavljenje, kada se proslavlja uspomena na događaj koji je opisan u jevanđeljima.
-Naime, na samom početku svog javnog rada, Gospod Isus Hristos odlazi na reku Jordan kod čuvenog Jovana Krstitelja koji ga krštava u reci. Tom prilikom su prisutni čuli glas Boga Oca koji govori „Ovo je Sin moj ljubljeni“ i videli Duha Svetoga u obliku goluba. S obzirom na to da su tada prvi put u istoriji spasenja ljudima istovremeno javile sve tri ličnosti Boga, Otac, Sin i Sveti Duh, Crkva taj praznik ne naziva Krštenje Hristovo, već Bogojavljenje – javljanje Boga, rekao je Jurić.
Krstovdan je praznik koji se proslavlja dan pre Bogojavljenja, kao uvodni praznik, posvećen Hristovom krštenju. Krstovdan se uvek posti, a na Bogojavljenje se nikada ne posti, ma u koji dan u sedmici da padnu. Sutradan posle Bogojavljenja se proslavlja sveti Jovan Krstitelj, najvažniji učesnik događaja Hristovog krštenja.
-U Crkvi je praksa da se sledećeg dana nakon važnog praznika proslavlja učesnik događaja od prethodnog dana, pa se tako drugog dana Božića proslavlja Bogorodica, drugog dana Blagovesti sveti arhangel Gavrilo, drugog dana Sretenja sveti Simeon Bogoprimac, drugog dana Male Gospojine sveti Joakim i Ana, a drugog dana Bogojavljenja sveti Jovan Krstitelj. Bogosluženja na ove praznike su uobičajena, u smislu bdenija uoči praznika, i svete Liturgije u sve dane praznika, ali je osobenost u tome što se i na Krstovdan i na Bogojavljenje u hramovima vrši čin velikog osvećenja vode koju potom vernici nose svojim kućama da bi je pili tokom godine. U mnogim mestima se čin vodoosvećenja obavlja na reci ili jezeru, a u novije vreme i na česmama, postrojenjima za preradu vode i slično. Bogojavljenska voda za vernike ima veliku vrednost, čuva se u domovima i pije u periodu posta, u slučaju bolesti i drugim prilikama, objašnjava veroučitelj Stevan Jurić.
On navodi da su u prošlosti i u našem narodu, kao i kod drugih naroda, postojali razni običaji vezani za praznik Bogojavljenja. Na primer, u nekim krajevima su na Bogojavljenje ujutro mlade devojke odlazile na izvor, bacale po koje zrno pšenice i kukuruza u njega, izgovarajući: „Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive.“ Negde je bio običaj da devojke od testa naprave tri loptice u koje stave po papirić sa imenom svoje simpatije. Te loptice se potom stavljaju u ključanu vodu, i ona koja prva izbije na površinu je prava ljubav devojke. U nekim krajevima se veruje da na Bogojavljenje, u ponoć, treba izaći na otvoreno i pomisliti jednu želju, i to onu koja zaista može da se ostvari, i da se pri tom mora biti skroman.
-Kao i za druge praznike, narodna mašta je ulepšavala praznik dodajući mu razne folklorne elemente. Naravno, treba paziti da folklor i etnologija ne zasene sam smisao praznika, kaže Jurić.
Kada je u pitanju praksa gnjuranja u vodu na Bogojavljenje, naš sagovornik navodi da je to drevni običaj i predstavlja simboličko podražavanje Hristovog krštenja. Običaj plivanja za krst takođe potiče od davnina, a simbolizuje čovekovu spremnost da tokom života nosi sopstveni krst, baš kao što je Gospod Isus Hristos nosio svoj krst.
-Poenta toga je da čovek treba da bude spreman da sve to podnese, s tim da je jedan od osnovnih ciljeva plivanja za časni krst na Bogojavljenje zapravo sabornost ljudi koji se okupljaju. Takođe, cilj je druženje i slavljenje Gospoda Hrista. U gnjuranju ili plivanju na Bogojavljenje u prošlosti nije bilo elemenata takmičenja, i upravo je to razlog zašto se pojedini sveštenici protive takmičarskom plivanju za krst, pošto smatraju da se time gubi smisao samog običaja, a u prvi plan ističe nešto što je nebitno, kao što je brzina plivanja. Pored toga, sveštenici su naročito oprezni kada je u pitanju masovno učešće ljudi u plivanju, ako učesnici nisu prethodno izvršili potrebne medicinske provere, razjasnio je veroučitelj Stevan Jurić.
D. J. Bujak



