Koraci prošlosti: Obućarski zanat na ivici opstanka

„Bitka za opstanak zanata“
Teško da su naše bake i deke dok su bili mladi mogli da zamisle život bez obućara. Cipele, čizme pa i papuče kupovale su se ređe, obuća je bila dosta skuplja i teže dostupna, ali kvalitetnija pa kad se malo „izliže“, nosila se obućaru da joj vrati stari sjaj. Obućari su nekada bili izuzetno cenjeni među zanatlijama, a njihove radnje pune mladih šegrta željnih da izuče zanat i tako zarade za život.
Kao što su žene morale da poznaju gotovo sve tehnike izrade garderobe i kućnog tekstila, tako su morali postojati i oni koji su znali da obrade kožu, koriste velike mašine, i tako izrade sve vrste obuće. A kad se izliže ili pukne, opet se vraćalo u obućarsku radnju na krpljenje i popravku. Takva obuća nosila se godinama i vrlo često prenosila na mlađe članove porodice. Materijali su bili prirodni, ali izdržljivi.
Gotovo svako mesto imalo je obućara koliko na primer i berbera ili frizera, dok je danas situacija malo drugačija. Uvozna obuća od povoljnijeg, veštačkog materijala, lakša proizvodnja učinili su da svako sebi može da priušti i po nekoliko pari različitih cipela tokom godine. Danas je u svetu odeće i obuće prisutna masovna proizvodnja, cipele se kupe, nose nekoliko meseci, pa se naprosto bace, ili u najboljem slučaju recikliraju. Kupuje se nova obuća, iznova, za svaku sezonu, a sve je ređa situacija da dvoje dece nose isti par obuće jer je upravo ta masovna proizvodnja prilično smanjila kvalitet obuće. Kada danas negde vidimo obućarsku radnju, ne možemo a da se ne zapitamo kako opstaje ovaj zanat danas? Bez obzira na trenutnu situaciju u proizvodnji obuće i danas ima kvalitetnih cipela od veoma dobre, prirodne kože. I dalje postoje oni koji će za kvalitetan par obuće odvojiti malo više novca, a onda po potrebi nositi obućaru na popravke.
Obućarskih radnji u Bačkoj Palanci još uvek ima, možda ne mnogo kao nekad, a u jednoj od njih radi obućar Goran Lakić iz Bača koji kaže da se obućarstvom bavi iz ljubavi prema ovom zanatu.
-Ovim poslom počeo sam da se bavim pre 22 godine. Neverovatno je da nisam uopšte nikad zamišljao da ću se baviti obućarstvom, ali došao sam, probao, naučio i svidelo mi se. Sadašnji kolega, tačnije moj poslodavac još tada me je naučio ovom zanatu. Pored obućarstva, bavimo se i izradom ključeva, kao i oštrenjem noževa i makaza. Sada mene ovaj posao ispunjava i sa uživanjem ga radim, kaže Goran za „Nedeljne novine“.
On dodaje da obuća koju danas nosimo nije kvalitetna kao ranijih godina, češće se menja, ali da za njega kao obućara posla ima.
-Zimi imamo više posla kad nam donose čizme na kojima se moraju zameniti flekice ili cibzar. Najčešće dolaze dame kojima je potrebno menjati flekicu na štiklama jer se na njima najbrže i troše, a imamo posla i oko lepljenja i štepanja obuće. Mogu da kažem da svako godišnje doba ima svoj deo posla ovde u obućarskoj radnji, rekao je Goran.

Naš sagovornik kaže da je nekada koža bila mnogo više zastupljena, kada je u pitanju materijal od kog se izrađuje obuća. Sada je to skaj i drugi veštački materijali, obuća je jeftinija i lakše dostupna, pa i obućara ima sve manje.
-Čini mi se da obućarstvo kao zanat definitivno izumire. Današnja omladina nema neku veliku želju da nauči ovaj posao. Ja sam počeo sa svojih 19 godina, dakle, bio sam baš mlad, ali danas među mladima nema niko ko bi na primer došao ovde kod mene da ga obučim. Mislim da će kroz nekih 20 godina obućarstvo kao zanat postojati jedva u tragovima, dodaje Goran.
Nekog ko svakodnevno radi popravke raznih vrsta cipela i patika svakako smo pitali kako da prepoznamo kvalitetnu obuću.
-Cena je nekad bila merilo, danas nije. Sad možete pronaći za manje para bolju obuću. Kožna cipela sa kožnim đonom, to je nešto sa čim nikako ne možete pogrešiti, savetuje naš sagovornik.
Od obućarstva može da se životari, tako nam priča Goran. Kako dodaje, ne može da se obogati ali za skroman i pristojan život, uvek ima.
-Ja sam zadovoljan sa onim što radim i uvek volim da kažem da kad bih se ponovo rodio, ponovo bih izabrao ovo zanimanje, zaključio je obućar Goran Lakić iz Bača.
Lično odavno nisam naišla na nekog ko toliko uživa u svom poslu kao naš sagovornik, a verujem da to uvidi svako ko poseti ovu obućarsku radnju. Da li će obućarstvo kao zanat izumreti ili ne, odgovor na to pitanje nije jednostavan jer na svaki posao danas utiče mnogo faktora. Ipak, kao i kod svih drugih zanimanja, i ovaj zanat je nešto što može da ispuni čoveka i da ga sa velikom voljom radi. Dokle god se mladi time budu vodili pri izboru zanimanja, svaki, pa i obućarski zanat, ima budućnost.
D. B.
Projekat je sufinansiran od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.




Ako do sad nisu, sad će ženske da te saleću 🙂