Kako i kada je nastalo Mladenovo

Selo u jugozapadnom delu Bačke – Bukin osnovano je ukazom ugarskog kralja Bele IV u XII. veku. Naziv naselja najverovatnije potiče od specifične lokacije sela na ušću reke Mostonga – Bucca što u prevodu znači ušće. U naselju se nalazilo utvrđenje sa kulom.


Prva bukinska župa pominje se u ugarskim izvorima 1332. Između Bukina i susednih sremskih sela Opatovca i Šarengrada saobraćala je skela Dunavom. Od takse za skelu prikupljani su značajni prihodi. U izvorima selo se pominje 1448. godine pod imenom Bukin. Bilo je u vlasništvu Pala Zambokija. Pošto je Zambokij 1467. godine umro bez naslednika, ugarski kralj Matija Korvin dao je selo na uživanje. Đerđu Šuljoku i njegovim sinovima. Naselje je u aktu o prenosu vlasništva evidentirano kao Bwky (Bökeny). Ukazom ugarskog kralja Lajoša II, selo i njegova okolina predati su Ferencu Šuljoku i njegovoj braći 1508. U narednoj deceniji, tačnije 1521. godine, ime naselja zabeleženo je na spisku mesta u kojima je ubiran poreza u Kraljevini Ugarskoj.

Tokom političke nestabilnosti koja je usledila nakon Mohačke bitke 29. avgusta 1526. selo se kratko nalazio pod upravom samoproglašenog cara Jovana Nenada. Do 1540. godine Bukin je pod jurisdikcijm kralja Janoša Zapolje. Od proleća 1543. Osmanlije Bukin uključuju su u sastav Bačke nahije Segedinskog sandžaka. Za vreme osmanskog perioda selo je bilo pretežno naseljeno srpskim stanovništvom. Postojanje naselja potvrđuju turski izvori.

Po dolasku Austrijanaca u nekadašnje Južne krajeve Ugarske, zatekli su mnoga naselja zapuštena, dok je njihova okolina tokom ratnih godina bila obrasla rastinjem i šikarom. Godine 1717. selo Bukin je uključeno u novoformiranu Bodrošku županiju. Tokom 1731. godine obnovljena je parohija rimokatoličke crkve u selu. Godine 1750. došlo je do velike poplave Dunava koja je uništila selo. Novo naselje izmešteno je 1,5 kilometar severnije. Iste 1750. godine u Bukin počeli su se doseljavati Nemci. Iz popisa 1752. godine saznajemo da je u naselju živelo 200 nemačkih i 20 srpskih porodica. Nova razorna poplava pogodila je selo 1812. godine. Stanovnici su ponovo bili prinuđeni da presele naselje. Poplava je dala podsticaj urbanizaciji sela. Dunabökény (mađarski naziv za Bukin) tada dobija svoju biblioteku, poštu, ambulantu i školu. Iste godine podignuta je rimokatolička crkva Svetog Jovana Krstitelja.

Bukin je od poljoprivrednog naselja polako prerastao u ozbiljan zanatski centar. Odlukom sreskih vlasti 1912. godine Bukin postaje samostalna opština.

Naselje je nastavilo se da razvija u međuratnom periodu u okviru nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije. Od 1919. do 1941. pripadao je Palanačkom srezu sa središtem u Palanci. Meštani sela u ovom periodu često se pominju kao izlagači na sajamskim manifestacijama u Palanci i širom zemlje.

Nikola Milivojević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *