Kada ljubav napiše knjigu

Da je ljubav majke prema detetu najjača ljubav na svetu, još jednom je dokazala Katarina Gašpar, majka Viktorie Tamaši Babić, time što je smogla hrabrosti i snage da zapise svoje preminule ćerke sakupi i objavi u knjigu.
„Dok Dunav teče“, emotivna knjiga, u izdanju štamparije „Stanišić“ predstavljena je bačkopalanačkoj publici, u petak, 25. oktobra u Narodnoj biblioteci „Veljko Petrović“. Četiri godine nakon smrti svoje ćerke, majka Katarina odlučuje da zapise iz njenog dnevnika pretoči u knjigu, a velika podrška i pomoć u tome joj je bio njen unuk, Viktorijin sin, Nikola.
Upravo oni su knjigu i predstavili, a bibliotekarka Milka Rodić kroz suze je publici najavila govornike na promociji, te zamolila prisutne da joj ne zamere na emocijama koje su prevladale. I zaista, bilo je vrlo emotivno slušati jednu majku kako čita zapise svoje ćerke, koja se od pete godine života borila sa teškom bolešću.
-Viktoria je želela da ona i ja napišemo jednu knjigu zajedno i to smo radile tako što sam ja njoj iz radosnice čitala šta se dešavalo od njenog rođenja. Stigle smo zajedno do njenog puberteta i njenog izlaska iz bolnice iz Pariza i tu smo stale, jer je ona posle toga bila u bolnici u Turskoj, gde je dugo bila u komi. Ta knjiga je trebala da se zove „Knjiga moja i moje mame“, ona je meni diktirala, a ja sam pisala, pošto je ona imala velikih problema sa koncentracijom, kaže Katarina Gašpar za „Nedeljne novine“.

Katarinina ljubav prema svojoj ćerki i unuku Nikoli je ono što je motivisalo da smogne snage, pročita sve zapise svoje ćerke i zajedno sa unukom to pretoči u knjigu.
-Kada je Viktoria preminula, 2020. godine, ja nisam imala nikakvu snagu da bilo šta počnem. Posle sam se setila da njen sin neće imati šta da ispriča svojoj deci o njegovoj mami. On o svojoj mami zna samo do njegove desete godine života i to zna samo takvu situaciju u kakvoj je ona bila, tako da je on to prihvatio kao jedino normalno. Tada sam ja otvorila sve njene zapise, dnevnike i spomenare. Pronašli smo divne priče, njena sećanja na događaje iz detinjstva, dane koje je provodila u Bačkoj Palanci i Mladenovu i tako smo složili priču, unuk Nikola i ja. Zapisi su složeni hronološki, a knjiga podeljena u pasuse, svaki pod svojim imenom. Razmišljali smo kako da nazovemo knjigu. Njena poslednja izložba slika zvala se „Tok“, a izložbu koju je imala u Instanbulu se zvala „Ka površini“, pa se tako rodila ideja da to bude „Dok Dunav teče“, dodala je Katarina.
Viktoria je Instanbulu dugo bila u komi, to je bilo nakon druge transplatacije jetre. Bio je to veoma težak period za nju, a kako kaže njena majka Katarina, kada se probudila tražila je da ide kući kod svog sina Nikole.
-Uspeli smo, ona je došla kući i živela je još tri godine. Tada više nije pisala, ali je mene zamolila da sve zapišem, da Nikola ima da se seća majke. Moj Nikola je autor ove knjige jer je on uradio najveći deo posla, slagao fotografije i tekstove i dao svoj maksimum da ova knjiga ugleda svetlost dana, kaže naša sagovornica.
Nikola je od majke Viktorie nasledio slikarski talenat pa je publika na promociji imala prilike da vidi i Viktorijine i Nikoline umetničke slike.
Viktoria Tamaši Babić, rođena je u Novom Sadu 21.10.1976. godine. Završila je Srednju umetničku školu „Bogdan Šuput“, u Novom Sadu, a nakon toga i Akademiju Umetnosti u Novom Sadu, odsek – likovni, smer – slikarstvo i vajarstvo.
Za vreme svog kratkog, ali uspešnog života, živela je i radila u svom Ateljeu “Matisse” u Novom Sadu. Ostvarila je 17 samostalnih izložbi slika u Srbiji i inostranstvu. Učestvovala je na preko 15 humanitarnih aukcija i izložbi slika, kao i mnogo likovnih kolonija u Srbiji i inostranstvu.
Organizovala je više izložbi slika i radova dece Ateljea „Matisse“, ostvarila mnoge pohvale i nagrade, kao i diplomu Ambasade Kraljevine Norveške. Njena poslednja izložba, „Tok“, je održana u novembru 2019. u prostorijama Udruženja distrofičara Južnobačkog okruga.
U više časopisa proglašena je za „najhrabriju ženu Srbije“, a svoju životnu bitku okončala je 21.09.2020. godine u Novom Sadu.
D. J. Bujak



