Kad vreme stane: Sudbina časovničarskog zanata

„Bitka za opstanak zanata“


Časovničarstvo je veoma cenjen i po mnogima, umetnički zanat koji se bavi popravkom, izradom i održavanjem svih vrsta satova – ručnih, zidnih ali i starih džepnih mehaničkih satova. Mirna ruka, preciznost, strpljenje i vreme posvećeno spravi koja nam vreme i pokazuje, neke su od glavnih specifičnosti i razloga zašto brojni majstori istraju u ovom poslu. 


Zanat časovničara nekada je bio daleko cenjeniji jer su i satovi bili dostupni samo određenom, bogatijem delu stanovnika, pa su časovničari uživali veliko poštovanje. U vremenu masovne proizvodnje, digitalnih uređaja, pametnih telefona i satova, i ovaj zanat je sve manje cenjen, ali su pravi majstori i danas traženi jer su skupoceni satovi i dalje prestiž, a njihove popravke su zahtevne i skupe.

Časovničarstvo se razvija u Evropi još u srednjem veku, a posebno se usavršava u Švajcarskoj, koja i danas važi za simbol vrhunskog kvaliteta. Nekada se časovničarstvo učilo kroz šegrtovanje, dok se danas znanje stiče u stručnim školama ili kroz praksu kod majstora.

U Bačkoj Palanci danas postoji nekoliko časovničarskih radnji. Jedan od zanatlija je Dragiša Ačanski koji već 35 godina ima časovničarsku radnju u centru Bačke Palanke. Ovaj zanat naučio je uz starijeg brata, koji se takođe bavi istim poslom ali u Novom Sadu.

-Ovaj zanat je zahtevan zato što ima puno detalja, svaki kvar je drugačiji, postoje sličnosti, ali uglavnom je svaki sat po nečemu specifičan. Ovaj zanat bio je naravno, kao i mnogi, nekada mnogo drugačiji, tačnije nekada je situacija bila bolja. Više su se nosili satovi, vremena su bila drugačija i u finansijskom i svakom drugom pogledu. Danas imamo satove koji su povezani sa pametnim telefonima, ali to više nije sat, nego digitalni uređaj, kaže naš sagovornik.

Ipak, danas mladi nose satove, da li kao modni detalj ili kao vredan poklon od dragih ljudi, nije ni važno, kaže naš sagovornik, bitno je da se i danas prepoznaje i ceni kvalitet.

-Danas se to nekako podelilo, onako strogo, na one koji stalno nose ručni sat i na one koji ih uopšte ne koriste. Za sve ove godine koliko sam u ovom poslu, radio sam svašta, bilo je vreme kada sam i prodavao satove, da bih se posle opet vratio mom osnovnom zanatu. Ako bih uporedio bavljenje ovim zanatom u Novom Sadu, gde i danas moj brat ima časovničarsku radnju, i ovde u Bačkoj Palanci, moram da kažem da su razlike velike, jer ipak je Novi Sad veliki grad, ima mnogo više onih koji nose skupe i kvalitetne satove te su im i usluge sajdžije neophodne. Majstora nema, a skupih satova, čije su i popravke skupe, ima, priča on.

Časovničar Ačanski kaže da ima i danas onih koji dolaze u njegovu radnju sa željom da poprave ručne ili zidne satove.

-Uglavnom su to neke sitne popravke, na primer zamena baterije ili mehanizma, ali ima i onih koji imaju dobre satove. Posebno me obraduje kada neko donese ručni mehanički sat koji hoće da se popravi. U ovaj posao sam ušao kao veoma mlad i naprosto sam navikao to da radim i nikad mi nije predstavljalo problem. Često me ljudi pitaju kako ja to radim i misle da mi je potrebno baš veliko strpljenje, ali ja ne gledam to tako, za satove mi ne treba strpljenja. Čak i volim taj mir koji mi pruža ovaj zanat, pustim muziku i radim polako i uživam u tome, dodao je časovničar Dragiša Ačanski.

Na pitanje da li časovničarstvo kao zanat ima budućnost, Dragiša kaže da sve to mnogo zavisi od mesta u kom živite i radite. Pojedini zanati, poput ovog, potrebniji su i cenjeniji u većim gradovima. Ima i mladih koji časovničarstvo nauče kod nas, pa onda odlaze u Švajcarsku na dalje usavršavanje, a onda i u Japan gde imaju priliku da rade kao majstori.

I časovničarstvo, kao i drugi zanati koji su nekada bili mnogo zastupljeniji, prilagođava se novom, brzom tempu života. Bez obzira na digitalne uređaje za koje su današnje generacije vezane gotovo od dolaska na ovaj svet, uvek će biti onih koji cene i poštuju predmete iz nekih starih, za mnoge, boljih vremena.

D. B.

Projekat je sufinansiran od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *