Intervju: Milan Čavić

U novom sazivu lokalne vlasti Milan Čavić je izabran za predsednika Skupštine opštine Bačka Palanka što mu je drugi mandat na ovoj funkciji. Od prošle godine, Milan je i član nevladine organizacije Centar za društvenu stabilnost, koja se bavi analizom unutrašnje i spoljne politike.


Za „Nedeljne novine“ Milan je govorio o radu Skupštine opštine Bačka Palanka, ali i o trenutno aktuelnim političkim prilikama u svetu i kod nas.

Ovo je vaš drugi mandat na mestu predsednika Skupštine opštine, kako biste ocenili rad Skupštine u prethodne četiri godine?

-Ono što je pratilo prethodni saziv jeste da je skupštinsku većinu činilo 39 odbornika vladajuće koalicije i samo dva odbornika opozicije, pa nije bilo puno rasprave na sednicama Skupštine. Usvojeno je mnogo važnih odluka, a ono što su mnogi zaboravili to je da smo imali čak tri građanske inicijative koje smo uspešno savladali. Urađeno je dosta, tu su planovi generalne regulacije delova naše opštine koji su završeni, rešeno pitanje „Merkura“, ali i brojnih drugih problema koje smo vukli iz prošlosti. Budžet je svake godine rastao i imali smo sreću da uradimo dosta infrastrukturnih projekata, rešili smo nedostatak mesta u vrtićima, u celoj opštini je postavljena nova LED rasveta. Svi oni koji dođu u Bačku Palanku mogu da vide i novi izgled centra grada, tu je završetak ostalih ulica i novi mobilijar i detalji koji treba još da se urade. Delimično smo učestvovali i u rešavanju rekonstrukcije puta Bačka Palanka – Novi Sad, a tu je i potpisivanje Memoranduma o razumevanju za izgradnju novog mosta preko Dunava. Sve to su veliki projekti koji će promeniti život stanovnika opštine Bačka Palanka.

Spomenuli ste prethodni saziv i dva odbornika opozicije, u novom sazivu Skupštine imamo 11 odbornika opozicije. Kakva je saradnja za sada i šta nas očekuje u naredne četiri godine?

-Još uvek se pojedini odbornici opozicije ne snalaze najbolje, pričaju o nekim stvarima koje nisu na dnevnom redu, ali tu sam ja da ih opomenem i vratim na dnevni red. Imaju želju da nešto učine i to je sve u redu kada se bavite političkim aktivizmom, ali i oni polako uviđaju da niko nema čarobni štapić niti bilo ko može da reši da neki problem tako lako. Upoznaće se sa lokalnim budžetom koji je opterećen, mi nemamo mogućnost da sav novac iz budžeta uložimo u investicije i gradimo. Imamo mnogo rashoda koji se pokrivaju iz opštinskog budžeta, od škola i vrtića, preko ustanova, održavanja istih i kada vi to sve oduzmete, nisu to neki veliki iznosi za investicije. Takođe, ne može samo jedno mesto u opštini da dobije nešto, a da ostali ne dobiju ništa. Tako da videćemo kada bude rebalans pa i usvajanje novog budžeta da li će razumeti način na koji se taj novac raspoređuje. Mnogo stvari ne zavisi samo od nas, mnogo toga zavisi od AP Vojvodine, od Republike, tu su imovinsko pravni odnosi, eksproprijacije, sve je to nešto što traje i podrazumeva mnogo papirologije.

Od prošle godine ste aktivista u nevladinoj organizaciji Centar za društvenu stabilnost, a od nedavno vas možemo videti kao gosta na nacionalnim televizijama gde komentarišete i analizirate aktuelne događaje u svetu i kod nas. Mi ćemo se s toga i dotaći nekoliko tema, a prva je pitanje Kosova i Metohije. Kakva je trenutna situacija tamo kada je u pitanju položaj Srba?

-Trenutno je izuzetno teška situacija jer se naš narod suočava sa svakodnevnim terorom prištinske administracije na čelu sa Aljbinom Kurtijem. Prema nekim podacima, poslednjih meseci određeni broj građana je promenio prebivalište i došao u centralnu Srbiju, što nije dobar podatak. Videli smo da, uprkos trudu našeg predsednika Aleksandra Vučića i delegacije sa pregovorima, od toga nema ništa, da sa Aljbinom Kurtijem jednostavno nema dogovora. Pitanje zajednice srpskih opština, koja bi značajno poboljšala način života i funcionisanje Srba na Kosovu, jednostavno se stavlja u neki ćošak, a sve što se očekivalo od Srbije, mi smo odradili. Svi znamo da Priština ima veliku podršku Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, te ćemo svi čekati predsedničke izbore u Americi u novembru i videti da li će američka administracija, ukoliko Tramp ponovo bude predsednik, malo smiriti tenzije. Ako neko očekuje da Srbija uradi sve, a druga strana ne uradi ništa, to nisu pregovori, to su ultimatumi. Bili su izbori za Evropski parlament, sada čekamo izbore u Americi i nakon toga očekujemo neki dalji rasplet jer smo imali tri neuspešna pregovora, Petar Petković, naš glavni pregovarač, već tri godine ne može da ode na Kosovo i Metohiju. Dakle, očekujete da pregovarate, a ne dozvoljavate slobodu kretanja. Zaista su to stvari koje su u civilizovanom svetu neobjašnjive. Svaki dan možemo čuti vesti da je tamo neko pretučen, ugnjetavan, presretnut na ulici i to je ono što drži Aljbina Kurtija na vlasti. Tzv. država Kosovo i Metohija nije primljena u Savet Evrope i to je ono što je zabolelo Aljbina Kurtija. Mogli bismo reći da je to bila mala pobeda države Srbije.

Kažete čekamo novembar i rezultate predsedničkih izbora u Americi. Ukoliko Donald Tramp pobedi, da li će to značiti i kraj sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku?

-Trampova želja jeste da sukobi prestanu i da bude mirna situacija u svetu jer nove eskalacije i sukobi tako velikog obima nisu nikom dobrodošle. Kada se sukobe dve nuklearne sile, tu nema ni za koga lepog kraja prema tome nema prelaženja crvene linije. Opšte je poznato da, dok je Tramp vladao, Amerika nije započela nijedan rat, čak je i posle više decenija ostvario kontakt sa Severnom Korejom. Trampov dolazak na vlast bi svakako promenio bezbednosnu međunarodnu politiku. Dogovor je bio da se NATO savez neće širiti dalje ka Ukrajini, međutim to se promenilo sa Finskom i idejom da i Ukrajina pristupi tom savezu što je i bio okidač da se rasplamsa sukob u Ukrajini. Sada vidimo ogromne gubitke sa obe strane, i smatram da bi Tramp, ukoliko bude predsednik, svakako radio na tome da se sukob obustavi, što mu i jeste tema predsedničke kampanje – mir u svetu i ekonomsko jačanje Amerike.

Nešto što se nažalost dogodilo i još uvek je aktuelna tema jeste i ubistvo policajca kod Loznice. Kako komentarišete sve to, ima li nekih novih detalja iz istrage?

-Terorista Faton Hajrizi prilikom organizovanja bekstva iz zatvora i iz zemlje imao je pomoć i nekih naših državljana, nažalost. Zbog te saradnje stradao je jedan mlad čovek, policajac Nikola Krsmanović. Ovo nije prvi pokušaj krijumčarenja ljudi sa Kosova i Metohije, to se često dešava, pogotovo kada neko beži od zakona. Ono što je u ovom slučaju zanimljivo jeste da je Hajrizi imao neki viši cilj jer je mnogo ljudi bilo uključeno u organizovanje njegovog bekstva. Nezvanična informacije je da meta bila u Republici Srpskoj, da li Nenad Nešić ili Milorad Dodik. Ti ljudi koji su bili deo organizacije su na ispitavanju. Ovaj slučaj je specifičan i po tome što je Hajrizi bio neko ko je pre ubistva srpskog policajca iza sebe već imao pet ubistava, a kaznu zatvora je služio na mestu sa niskim merama bezbednosti i dobijao je mogućnost izlazaka tokom vikenda. Tačan cilj i motiv njegovog bekstva saznaćemo kad se završi istraga, ali činjenica je da je iza svega stajao neki veći plan.

Kakav je vaš stav o trenutno aktuelnoj polemici oko dolaska kompanije „Rio Tinto“? 

-Ono što je bitno naglasati jeste da se mnogo ljudi umešalo u pitanje dolaska Rio Tinta, što stručnih, što nestručnih i ostavili su malo prostora za struku. Dakle, imamo situaciju da su ljudi koji su ceo život posvetili oblasti rudarstva ili zaštiti životne sredine praktično na marginama, a pojedini političari komentarišući Rio Tinto prikupljaju popularnost. Narodni poslanik iz reda opozicije na sednici Narodne skupštine rekao je da Ivana Španović neće učestvovati na Olimpijskim igrama zbog dolaska Rio Tinta. Sve je krenulo od lažnog profila na „X“ platformi koji je to prethodno objavio bez naravno bilo kakve provere. Ne mogu da shvatim zaista dokle sve to ide. I takvi ljudi onda koriste takvu jednu informaciju, a onda posle pričaju o Rio Tintu i bilo čemu drugom, pa kako im verovati? Kada ste ozbiljan političar, vi sagledate sve aspekte. Državi Srbiji je najvažniji svaki građanin. Imamo jednu državu i niti možemo niti želimo da je menjamo. Sve one slike iz Afrike koje kruže u javnosti, na kojima se vidi šta je ostalo posle rudarenja Rio Tinta, sve to ne može da se poredi niti sa tehnologijom niti sa zakonima u Srbiji. Dosta sam se bavio tom temom i došao do podataka da je to što vidimo na tim fotografijama posledica nedostatka zakona u oblasti životne sredine. To su praktično nenaseljena mesta Afrike o kojima se gotovo nije vodila briga od strane tamošnje Vlade. Vi kada kažete da Srbija ima isti zakon o rudarenju kao i Kongo, da, možda ima, ali nema isti zakon o zaštiti životne sredine. Trenutno je u toku izrada projekata za prečišćavanje otpadnih voda u gradovima i opštinama širom Srbije. Nije tajna da otpadne vode u Srbiji trenutno odlaze u naše reke. Kada su ti što kritikuju Rio Tinto već toliki ekolozi, mogli su da počnu na primer upravo sa prečišćivačima otpadnih voda. Nakon izdvajanja litijuma, jalovište koje ostane odlagaće se tako da ne ugrožava životnu sredinu, a i ako bude ugrožavanja, da to bude minimalno. Rudnik u okolini Loznice bio bi podzemni kop što bi svakako doprinelo tome da ne dođe do zagađenja vazduha. Studije koje budu urađene i koje će struka obrazložiti i uveriti da neće ugroziti životnu sredinu i ako sve bude po standardima Evropske unije, to je ono što će i za državu Srbiju jedino biti relevantno kada je u pitanju Rio Tinto. Ako dobijemo sve te garancije i ako imamo naše stručnjake koji bi sve to pratili, ne vidim zašto Srbija ne bi iskoristila šansu koja joj se pruža. Ono što građani moraju da znaju jeste da Rio Tinto u Srbiju nije došao juče, nego još 2003. godine. Od tada ima istražnu delatnost u Srbiji, na svakih pet godina licenca mu je obnavljana. Od 2017. godine oni su u okolini Loznice i kada su istražili taj deo i uvideli gde je nalazište, tada su i napravili granice rudnika. Tako da, upravo oni koji danas viču „Rio Tinto marš iz Srbije“ su taj Rio Tinto i doveli.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *