Intervju: Fudbaler Aleksa Vukanović

Aleksa Vukanović iz Gajdobre je rođen 1992. godine i postao je poznat u svetu fudbala. Napravio je svoje ime i iza njega stoje rezultati i postignuti golovi. Treniranje fudbala je počeo u svom selu, Gajdobri i matičnom FK „Hercegovac“, a dalji tok sportske karijere ga je vodio preko ČSK Pivare iz Čelareva, Bačke iz Bačke Palanke, superligaša Napretka iz Kruševca do crveno – belog dresa šampiona države Crvene zvezde. Kasnije se Vukanović oprobao i u inostranstvu, u Kini i Kataru, da bi se potom vratio u Srbiju i prošle sezone zaigrao ponovo u crveno – belom dresu, ali ovoga puta Vojvodine iz Novog Sada.


Za Aleksu Vukanovića se može reći da je uspeo u fudbalu. Vrednim i napornim radom, uz velika odricanja, stekao je afirmaciju kao pouzdani napadač i dobar egzekutor.

Kako je sve krenulo?

-Kao mali dečak trenirao sam bukvalno sve sportove u svom selu. Mogu da kažem da sam sa šest godina počeo da treniram fudbal. Naravno, stariji brat je tada išao na fudbal, a ja sam ga pratio i tako je to sve počelo. Ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svetu je prevagnula, počinje priču Aleksa Vukanović.

Ko ti je bio prvi trener i kod koga si najviše napredovao?

-Prvi trener mi je bio Milovan Biberdžić u Hercegovcu. U karijeri sam imao dosta trenera, ali sam najviše napredovao kod Dragana Ivanovića u ČSK Pivari i posle u Napretku iz Kruševca.

Da li si na početku karijere imao uzora?

-Da, imao sam i to dva. Bili su to Zlatan Ibrahimović i Tijeri Anri dok je igrao u Arsenalu u Engleskoj.

Posle nekoliko godina provedenih u Čelarevu, prelaziš u sezoni 2014/15. u Bačku gde postaješ jedan od najboljih igrača. Kako je tekao dalji tok tvoje fudbalske karijere?

-Posle Bačke se ponovo vraćam u Čelarevo, a onda dobijam poziv iz Napretka iz Kruševca koji se tada takmičio u Superligi Srbije. Moje igre u Kruševcu su dovele do toga da dobijem inostrane i ponudu da pređem u redove našeg šampiona Crvene zvezde. Veći je bio tada izazov zaigrati za Crvenu zvezdu, jer je to ipak naš najveći klub i to je san, čini mi se, većine mladih fudbalera. U crveno-belom dresu sam proveo tri lepe sezone. Nositi dres Crvene zvezde je neopisiv osećaj, pogotovo kada igraš Ligu šampiona i Ligu Evrope.

Posle srpskog šampiona došlo je i vreme da se okušaš u inostranstvu?

-U sezoni 2021/22. odlazim u Kinu u klub „Mejžu Haka“ i tamo sam dobro igrao, ali ubrzo dobijam ponudu iz Katara i prelazim u „UM Salal“ gde sam imao kratku epizodu nakon koje se vraćam u Srbiju.

Žališ li što nisi proveo više vremena u inostranstvu i ostavio dublji trag?

-Ne žalim ni malo. Ali opet, nikada se ne zna da li ću na leto otići preko granice.

Posle epizode u Kataru, vraćaš se u Srbiju, konkretno u Novi Sad. Kako je došlo do toga?

-Obukao sam dres Vojvodine u sezoni 2023/24. na inicijativu predsednika kluba Dragoljuba Zbiljića i mog prijatelja Marka Vujina, aktuelnog potpredsednika RK „Vojvodina“. Oni su najzaslužniji što sam trenutno fudbaler superligaša iz Novog Sada.

Ove sezone je Aleksu Vukanovića u Vojvodini zadesila teška povreda koja ga je na duži period odvojila od terena. Pitali smo ga kakvo je stanje sa povredom i da li je razmišljao o kraju karijere, obzirom da je u poznim igračkim godinama.

-U pitanju su pokidani prednji ukršteni ligamenti. Trenutno se oporavljam, a nadam se da ću se vratiti na teren u februaru naredne godine. Ne razmišljam o kraju karijere, igraću dok god budem mogao, ali sigurno ću posle igračke karijere ostati u sportu.

Kakvi su ti planovi i šta je po tebi formula uspeha za buduće mlade fudbalere s obzirom da se za tebe može reći da si uspeo u ovom sportu?

-Moji dalji planovi su vezani za bavljenje fudbalom i uživanje u društvu porodice i prijatelja. Nikada ne odustajati od svojih snova. Samo rad, red i disciplina uz talenat mogu dovesti do uspeha. Talenat u svemu tome može da pomogne, ali rad se više isplati.

Vidiš li nekog od mladih fudbalera iz Bačke Palanke koji bi mogao da napravi dobru fudbalsku karijeru?

-Naravno, Bačka Palanka kao sportska sredina ima uvek talentovane dece koji tek treba da se pokažu. Evo, na primer, to je Mihailo Ivanović, moj bivši saigrač iz Vojvodine, koji je nedavno otišao u Milvol u engleski Čempionšip. Trudio sam se, dok je Ivanović nosio crveno-beli dres, da mu na svakom treningu pričom i radom pokažem da može da se uspe u fudbalu. Evo, sada mu se je to došlo na naplat – kaže na kraju razgovora iskusni napadač Vojvodine iz Novog Sada.

Aleksa Vukanović nikada nije zaboravio svoje selo, Gajdobru, i više puta je pomagao Hercegovcu, i fudbalskom i rukometnom klubu u vidu nabavke sportske opreme. Zaista, radi se o izvanrednom fudbaleru i osobi, pravom uzoru mladih fudbalera i onih koji će to tek da postanu.

D. Z.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *