INTERVJU: dr Borislav Jović

Dobar deo nas, kad-tad počne da kuburi sa zubima. Jedno vreme trpimo, a tada pravac kod stomatologa. Nisam ni ja bio pošteđen tih muka, pa sam počeo da odlazim kod zubara. Promenio sam ih dosta, dok se nisam našao kod dr Borislava Jovića. Popularni doktor Bora je uzeo u obradu moje zube, a to je radio sa sigurnom rukom i sa najboljom dostupnom anestezijom, tako da sam veoma malo osetio njegovu intervenciju. Uspeo je naš sagovornik da pobedi onaj iskonski strah u meni koji sam osećao kada je trebalo da posetim zubnu ambulantu.


– Rođen sam 22. januara 1947. godine u Bačkoj Palanci – kaže primarijus dr Borislav Jović.

– Osnovnu školu i gimnaziju sam završio u Palanci, posle sam otišao na studije stomatologije u Beograd. Posle diplomiranja, vratio sam se u rodni grad i zaposlio se u Čelarevu. Tu sam stekao prva radna iskustva pa sam otišao na od služenje vojnog roka u Samobor, gde sam radio u ambulanti. Posle armije, vraćam se u Bačku Palanku i počinjem da radim u drugim mestima naše opštine, u Neštinu i Viziću sam bio prvi stomatolog uopšte. Inače, radio sam u svim mestima bačkopalanačke opštine.

Pored redovnog posla, dalje ste se usavršavali u dečijoj stomatologiji?

-Tako je, učio sam i dalje, specijalizaciju sam završio iz dečije i preventivne stomatologije, što je bio moj izbor. To je veoma lep posao, gde sam učio i decu i roditelje, šta treba da čine. Maksimalno sam se posvetio svom radu, pisao sam svoja zapažanja u skoro četrdeset stručnih radova, koji su objavljeni i zahvaljujući tome dobio sam zvanje primarijusa 2005. godine. Bila je to jedna lična satisfakcija mog rada, kojem sam bio posvećen. Pored svog primarnog posla sa decom, nisam zaboravio ni svoje prijatelje i poznanike kojima sam takođe popravljao ili vadio zube. Bio sam ljudima na usluzi, ko god je imao potrebe, ja sam mu pomogao, bez razlike.

Koje ste sve usluge pružali iz domena stomatologije?

-Vađenje i popravku zuba, izradu proteza i mostova,manje hirurške intervencije, sve što je bio ustvari i moj posao.

Puno ste vremena posvetili edukaciji dece i roditelja. Nešto više o tom humanom delu vašeg posla?

– Objašnjavao sam i roditeljima i deci važnost negovanja zuba, predavanja sam držao u vrtićima i školama, svuda sam išao gde je bila potrebna živa reč. Sve to sa ciljem da se shvati suština, da su higijena i ishrana jako važne za zdravlje zuba.

Posvetili ste jednu interesantnu knjigu deci o stomatologiji. Kako ste došli na ideju?

-Tako što sam želeo da pretočim pisanu reč u knjigu, ono što smo upravo i radili. Imao sam dobar tim ljudi, koji su učestvovali u pisanju, Vasilije Papić je napisao stihove, primerene dečijem uzrastu, a imao sam i prevodioce koji su to preveli na mađarski, slovački i romski jezik i uz živopisne ilustracije, rodila se knjiga „Lep osmeh je osmeh prijatelju“. Na promociji su učestvovali i moji uvaženi profesori iz Beograda i NovogSada, koji su se pohvalno izrazili o knjizi. Posle smo knjigu promovisali i po osnovnim školama. Drugu knjigu sam izdao uz veliku pomoć vaspitača iz PU „Mla-
dost“.

Da li je tradicija nastavljena u porodici?

– Jeste, moja kćerka Milica je završila stomatologiju i postala je specijalista ortodont, a sin Draško nastavio majčinim, Mirinim stopama, postao je pravnik.

Da li je po vama stomatologija humana nauka?

– Apsolutno. Najvažnije je dobro uraditi posao, a da ne dođe do bolova. Zato učimo roditelje, da svoje dete redovno vode kod lekara, odmah po rođenju, da znaju kako da se postave. Bez zajedničkog angažovanja i roditelja i doktora nema šanse za uspeh. Roditelji moraju da obrate pažnju na zdravlje zuba svoje dece, jer svako voli da ima zdrave i pravilne zube.

Kako uspevate da odagnate strah kod pacijenata od zubara?

– Normalnim razgovorom, pričom. Ne možete raditi kao stršljen, da odmah krenete sa intervencijom, morate da vidite sa kim imate posla, da li je dete plašljivo ili nije, svoje ponašanje kao lekar prilagođavaš tome. Kod prve posete ne moraš ni da počneš intervenciju, tek drugi put, poenta je u dobroj komunikaciji, da pacijent ili dete u tebi vidi prijatelja. Deca su o meni pisala sastave, to je nešto što mene kao čoveka ispunjava.

Poznajemo doktora Boru već odavno, znamo da ima široke vidike. Koji su vaši hobiji?
– Iznad svega volim književnost, puno čitam, bez toga nema šanse da sebe nadogradiš kao čoveka i tu se taj humani deo maksimalno postiže. Volim da igram i šah imam svoje redovne protivnike, a kao mlad sam se bavio odbojkom, tako da ta ljubav prema njoj postoji i danas. Susreo sam i Patrika Besona, čuvenog francuskog pisca, kada je bio u poseti Bačkoj Palanci.

Za vreme svog radnog veka bili ste na nekim funkcijama vezanim za vašu profesiju, više o tome?

-Bio sam zamenik direktora Doma zdravlja „Dr Mladen Stojanović“, doktora Ugrice i to u najtežim, ratnim vremenima u bivšoj Jugoslaviji. Borili smo se da obezbedimo sve uslove, nismo se libili da molimo i naša privredna preduzeća i šire, da bismo obezbedili Palanci normalne uslove za funkcionisanje, koliko može u ratnim vremenima. Bio sam i član Predsedništva Stomatološke sekcije Vojvodine.

Kroz rad dr Borislava Jovića za 40 godina, prošlo je desetine hiljada pacijenata. Naš doktor Bora zahvaljuje se svojim saradnicima na uspešnom radu tokom svih godina svog radnog veka.

Na kraju je primarijus dr Borislav Jović poručio čitaocima, da veruju svom stomatologu, vode računa o zdravlju svoje dece, jer preko interneta saznaće se neke stvari, ali živa reč lekara je najvažnija. Imate pravo da pitate, a lekar mora da vam odgovori najbolje kako ume.

Autor: Šandor Večera

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *