Intervju: Borislav Dubravac

April mesec se svake godine obeležava kao mesec borbe protiv dijabetesa, a na tu temu smo razgovarali sa Borislavom Dubravcem, sekretarom Društva dijabetičara „DIABAP“.
Ovo Društvo okuplja oko 400 članova obolelih od šećerne bolesti i trudi se da organizuje besplatne akcije merenja šećera u krvi i rad Edukativnog savetovališta. O tome kako će Društvo „DIABAP“ obeležiti mesec borbe protiv dijabetesa, Dubravac kaže:
-Naše Društvo će svojim redovnim aktivnostima obeležiti ovaj važan datum za obolele od šećerne bolesti. Planiramo organizaciju jedne akcije besplatnog merenja šećera u krvi u centru grada, ali o tome će javnost biti blagovremeno obaveštena. Na toj akciji će se, pored nivoa šećera u krvi, uporedo meriti i krvni pritisak, navodi Borislav Dubravac.
Sekretar Društva „DIABAP“ navodi da su početkom godine raspisana dva konkursa od strane lokalne samouprave i Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja – Sektor za osobe sa invaliditetom.
-Aplicirali smo na oba konkursa i sada čekamo rezultate. S obzirom da to najverovatnije neće biti završeno do aprila, ove godine nismo u mogućnosti da sredstva sa ta dva konkursa uključimo u obeležavanje meseca borbe protiv dijabetesa, kaže naš sagovornik.
Dubravac navodi da veliki problem predstavlja to što mnogi oboleli od dijabetesa ne žele da se registruju, neki ne odbijaju da priznaju da imaju šećer, drugi se plaše igle i insulina, a pojedini se plaše doktora, iako to zvuči pomalo čudno. Sekretar Društva „DIABAP“ navodi još neke probleme:
-Goruća tema u Bačkoj Palanci je još uvek odlazak naših lekara iz Doma zdravlja. Naši članovi nemaju izabranog lekara, pa su primorani da im terapije propisuje zamenski doktor. Često bude problema sa količinom terapije, problematična su pakovanja lekova od 28 tableta što nije dovoljno za mesečnu terapiju. Zato se naši članovi snalaze na razne načine kako bi nadomestili taj nedostatak.
Šta savetujete obolelima od šećerne bolesti?
-To su redovno uzimanje propisane terapije, redovna ishrana i fizička aktivnost. Ukoliko primete neke promene prouzrokovane visokim ili niskim šećerom preporučuje se da ne menjaju terapiju na svoju ruku, osim u slučajevima kada im je to lekar dopustio. Ali, i tada se to mora raditi samo u određenim granicama. Šećer je „živa“ stvar, nije svaki dan istovetan. Nekad ste više aktivni, a nekad manje. Shodno tome, lekari dozvoljavaju male promene u količini terapije. To se naročito odnosi na insulin, ali pacijentima se savetuje da se te promene kreću u dozvoljenim granicama. Ipak, najbolje je obratiti se lekaru internisti, kaže Dubravac.
Koliko se dijabetičari pridržavaju tih uputstava?
-Sigurno preko 80 odsto dijabetičara se pridržava propisane terapije, ali uvek postoji određeni broj ljudi koji su nesavesni i nemarni. Da budemo iskreni, postoje i neke situacije, pogotovo kod zaposlenih ljudi, kada ne mogu da ispoštuju propisanu terapiju ili ishranu. Primera radi, nekada ostanu duže na poslu ili se zadrže kod lekara u čekaonici pa zakasne sa uzimanjem terapije ili obrokom. Situacije su razne. Uglavnom, svi su naučeni da na takve probleme pravilno odgovore i na svu sreću nema puno primera sa tim, nazvaćemo ih, remetilačkim faktorima. S druge strane, ko je nesavestan i nemaran, teško ga je nagovoriti da se ustroji i poštuje savete lekara. Problem postoji kod starijih ljudi koji često zaboravljaju da uzmu terapije na vreme, kaže naš sagovornik.
U prostorijama Društva „DIABAP“ funkcioniše i Edukativno savetovalište za osobe obolele od dijabetesa.
-Tu smo svakim radnim danom. Naši članovi dolaze da se upoznaju sa inovativnim lekovima protiv šećerne bolesti, da se interesuju za prava koja su zagarantovana u Srbiji… Konkretno, imamo primer naših članova i pacijenata u Bačkoj Palanci koji imaju pravo na banjsko lečenje, da često dobijaju Banju Junaković koja, po našem mišljenju, nije baš pravo mesto za obolele od dijabetesa. Jedino pravo mesto je Specijalna bolnica „Merkur“ u Vrnjačkoj Banji.
Borislav Dubravac je rođen 1974. godine i od malih nogu se bori sa dijabetesom. Povišen šećer u krvi mu je dijagnostikovan još kao šestogodišnjaku kada se prehladio, a kasnijim lekarskim analizama u bolnici mu je ustanovljen povišen šećer koji je Dubravac dobio najverovatnije lekarskom greškom. Te 1980. godine Dubravcu je dijagnostikovan dijabetes melitus tip 1 i od tada se bori sa ovom bolešću.
Da li ste imali loših iskustava?
-Desi se da mi padne ili skoči šećer, ali zbog dugogodišnjeg iskustva znam kako da pravovremeno reagujem kako ne bih upao u šećernu komu. Jednostavno, decenije iskustva i borbe sa ovom bolešću naučile su me kako da predvidim situaciju. Za ovih 45 godina sam samo jednom pao u šećernu komu i to kao dete u i tada su morali drugi da intervenišu. Živim sam u stanu, a dijabetes je bukvalno način života. Postoji šablon po kome se ponašate. Glavno je da redovno uzimate terapiju i imate redovne obroke. Važno je da vršite redovne kontrole kod lekara, što nastojim da ispoštujem. Mali problem meni i ostalima predstavljaju velike gužve kod kod lekara i što ne mogu baš uvek da se zakažu termini kod specijalista. Nastojim da se pravilno hranim i to je najbolji način borbe protiv dijabetesa uz, naravno, fizičku aktivnost. Ne treba se strogo uzdržavati ili uskraćivati raznovrsna ishrana, pre svega deci. Treba uzimati slatko i masno, ali ne preko granice koja može da napravi problem. Stroga zabrana nije dobra, ne smete uskraćivati deci da jedu slatko ili im braniti da probaju čokoladu. Kada mu organizam traži slatko, treba detetu dati kockicu čokolade i tada nećete napraviti veliko zlo.
Šta bi ste vi poručili osobama obolelim do dijabetesa?
-Moja poruka tim osobama je da vam ništa nije zabranjeno. Svaka konzumacija preko mere dovodi do problema i kod zdravih ljudi. Kod dijabetesa je to malo strožije, jer je mehanizam za regulaciju šećera narušen. Da li je to zbog naslednih bolesti, lošeg životnog ponašanja, nametnutih životnih situacija… Stres je samo okidač dijabetesa, zaključuje razgovor sekretar Društva dijabetičara „DIABAP“ Borislav Dubravac.
Prema poslednjim podacima, u Srbiji živi oko 800.000 registrovanih obolelih osoba od dijabetesa, ali to su samo pacijenti koji su dobili dijagnozu dijabetes melitus. Zbog nepravilnog načina života sigurno ima još toliko obolelih, pa i više koji su bez dijagnoze.
D. Z.



