Ikonopisac Žarko Đukić iz Pivnica oslikava crkve širom Srbije

Žarko Đukić iz Pivnica bavi se slikarstvom, posebno ikonopisanjem već dugi niz godina. Oslikao je ikonostase u mnogim pravoslavnim crkvama i manastirima na našim prostorima, a pored ikonopisanja najviše voli da oslikava mrtvu prirodu. Umetnost ga, kaže, prati od rane mladosti.


Njegov talenat otkriven je prvi put kada je, kao mlad čitao stripove, koji su ga inspirisali da crta upravo likove i događaje iz stripova.

-Pokazalo se da su ti crteži dobri i tokom osnovne škole sam već učestovao na pojedinim izložbama, a moji radovi bili su okačeni u školi. Nisam, nažalost, školovanje posvetio umetnosti, završio sam tehničku školu, ali je taj talenat uvek tinjao u meni, priča Žarko za „Nedeljne novine“.

Tokom 1995. godine bliže se upoznao sa tehnikom ikonopisanja. Zahvaljujući poznanstvima sa ljudima koji su se bavili oslikavanjem ikona i freski, ušao je u taj svet i svoje slikarsko umeće posvetio ponajviše ikonama.

Ikonostas u Jagodnjaku

-Upoznao sam divne ljude koji su mi dali odličnu literaturu vezanu za to, a s obzirom da tada ništa od toga nije bilo tako lako dostupno, to mi je svakako mnogo značilo. Na taj način sam dobio prve instrukcije, kasnije to razrađivao i došao do tog stadijuma da danas radim ozbiljne poslove kao što je oslikavanje ikonostasa, dodaje Žarko.

Kaže kako su slikanje ikona i rad na ikonostasu na početku bili veliki izazov.

Kada dobijete ponudu od neke crkve da oslikate ikonostas, to je samo po sebi izazov, posebno freskoslikarstvo. Ipak, tako ostavljate svoj pečat koji stoji dugi niz godina, kaže on.

Žarko je do sada oslikao ikonostase u više crkva u Srbiji i regionu – Šabačka i Valjevska eparhija, crkva u Koceljevoj… Plužac, inače rodno mesto našeg sagovornika dobilo je svoj manastir u kom je kompletan ikonostas oslikao upravo Žarko.

-Činjenica da sam oslikao ikonostas u svetinji koja se nalazi u mestu gde sam rođen je za mene posebno drago, u mom rodnom mestu ostaće moje ikone. U skorije vreme radio sam ikonostas u crkvi u Jagodnjaku (Hrvatska), kao i u Somboru gde sam radio barokni ikonostas.

Pored ikonopisanja Žarko najčešće slika mrtvu prirodu. Njegovi potezi su precizni, i kako i sam kaže, možda i predvidljivi, ali to je ono što ga definiše kao umetnika.

-To je ono što meni leži, moj afinitet je takav, smiren. Postavke su uglavnom stari predmeti koji danas više nisu u upotrebi, a kroz svoje slike ih vraćam u život. Dodam i neki život u vidu dunje ili šljive, rekao je naš sagovornik.

Žarko je i član ULS „Petar Tomić“ i do sad je učestvovao na velikom broju likovnih kolonija, kolektivnih izložbi, a zajedno sa Svetlanom Miladić iz Bačke Palanke imao je i samostalnu izložbu pod nazivom „Tako beše, tako volim“. Nedavno je za svoje slikarske radove dobio nagradu na „Sremskokarlovačkom novogodišnjem likovnom salonu“

-Učesnik sam zaista velikog broja likovnih kolonija. Posećujem kolonije širom Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, Albanije, tako da se trudim da budem aktivan u tom smislu i volim da odem i vidim sva ta mesta, dodao je umetnik Žarko Đukić.

D. J. Bujak

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *